Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2295/20 ("Miral PVC" d.o.o. Velika Kladuša)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2295/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-2295/20, rješavajući apelaciju "Miral PVC" d.o.o. Velika Kladuša, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Miral PVC" d.o.o.
Velika Kladuša podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Ip 042721 20 Pž od 24. travnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Miral PVC" d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Ibrahim Kadić odvjetnik iz Velike Kladuše, podnio je 7. srpnja 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Ip 042721 20 Pž od 24. travnja 2020. godine.
2. Odlučujući o apelantovom prigovoru izjavljenom protiv Rješenja o ovrsi broj 23 0 Ip 042721 18 Ip od 14. lipnja 2019. godine, Općinski sud u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Rješenje broj 23 0 Ip 042721 18 Ip od 20. prosinca 2019. godine, kojim je predmetni prigovor u cijelosti odbio.
3. Odlučujući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda od 20. prosinca 2019. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 24. travnja 2020. godine kojim je apelantov priziv odbijen kao neosnovan i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je tražitelj ovrhe (Salamander Industrie-Produkte GmbH Austrija) podnio prijedlog za ovrhu na osnovu pravomoćne i ovršne presude. Pri tome je naveo da je tražitelj ovrhe kao vlastodavac bez sumnje ovlastio punomoćnika da njegova potraživanja mogu biti uplaćivana na žiroračun punomoćnika i da se takvim plaćanjem apelant oslobađa svoje obveze. Pored toga, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen u skladu sa pravomoćnom i ovršnom presudom čije se izvršenje traži.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo ovršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovom prizivu izjavljenom u ovršnom postupku koji je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanta, na osnovu pravomoćne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom ovršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obveze apelanta», već da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, ovršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević