Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2338/20 (T. H.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2338/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2338/20, rješavajući apelaciju Teufika Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Teufik Hodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 o K 031613 19 Kž od 13. aprila 2020. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 031613 18 K od 1. novembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Teufik Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Vahid Čamdžić, advokat iz Tuzle, podnio je 10. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 K 031613 19 Kž od 13. aprila 2020. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 031613 18 K od 1. novembra 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela šumske krađe iz člana 316. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa je primjenom navedene zakonske odredbe i primjenom odredbi člana 6., 49., 59. tačka b) i člana 62. stav 1. i 2. KZ FBIH apelantu izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se ta kazna neće izvršiti ako apelant za vrijeme od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Apelant je obavezan da naknadi materijalnu štetu oštećenoj JP „Šume TK“ Kladanj u novčanom iznosu u roku od dva mjeseca, s tim da će sud opozvati uvjetnu osudu i izreći izvršenje utvrđene kazne zatvora ukoliko apelant u ostavljenom roku ne ispuni izrečenu obavezu naknade materijalne štete, te je apelant oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka.

3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na glavnom pretresu izveo sve predložene dokaze, koje je savjesno cijenio u smislu člana 296. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud cijenio da na osnovu iskaza N.M., lugara, proizlazi da je dana 10. oktobra 2016. godine obilazeći odjel 60 na lokalitetu Sjenokos na licu mjesta pronašao apelanta u bespravnoj sječi državne šume, na licu mjesta izmjerio panjeve, a radilo se o 4 stabla graba i 1 stablu bukve, ukupne količine 5,43 m3 koju drvnu masu je apelant odvezao. Lugar je naveo da je na lice mjesta sutradan izašao i sa geometrom JP Šume TK F.I., koji je izvršio identifikaciju parcela na mjestu gdje su stabla posječena, izvršio provjere kroz katastar nekretnina i utvrdio da navedena parcela na kojoj je apelant izvršio sječu pripada JP Šume TK. Kantonalni sud je naveo da iz zapisnika o uviđaju PU Kalesija od 17. oktobra 2016. godine proizlazi da je na istom konstatovano da su navedena stabla posječena motornom pilom, te da je pregledom panjeva uočen otisak čekića sa natpisom Šume TK ŠG S 10. Kantonalni sud je naveo i da iz zapisnika JP Šume TK Kladanj, ŠG Sprečko Živinice, sačinjenog od geometra F.I., proizlazi da je po zahtjevu PU Kalesija i Kantonalnog tužilaštva izvršio identifikaciju mjesta sječe koju je počinio apelant kao posjed Šume TK, te da se ne radi o parceli u vlasništvu apelanta ( shodno ugovoru o kupoprodaji zaključenog između apelanta i G.M. od 6. februara 1986. godine). Slijedom navedenog, Kantonalni sud je naveo da navodi apelanta da je bio u zabludi i da je mislio da vrši sječu na svojoj parceli koju je kupio od G.M. nisu dovele u pitanje pravilnost zaključka prvostepenog suda, s obzirom na sve izvedene i subjektivne i materijalne dokaze na glavnom pretresu naročito materijalnog dokaza, zapisnika JP Šume TK, koji je sačinjen od strane geometra F.I., koji je zajedno sa lugarom N.M. izašao na lice mjesta i utvrdio mjesto sječe navedenih stabala. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant navodi da je izreka prvostepene presude nerazumljiva jer iz iste nije vidljivo da li je apelant izvršio sječu šume u državnom vlasništvu, a ni iz dokaza koji su izvedeni na glavnom pretresu nema dokaza o tome da je apelant izvršio sječu šume u državnom vlasništvu. Nadalje apelant navodi da se radi o šumi u vlasništvu apelanta, te da sud nije proveo vještačenje po vještaku šumarske struke koji je mjerodavan da utvrđuje količinu drvne mase, kao ni vještačenje po vještaku geometru na okolnost identifikacije parcele na kojoj je apelant izvršio sječu šume.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2338/20 (T. H.) | Sudska praksa | Aktio