Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2359/20 (A. D.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Uknjižba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2359/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2359/20, rješavajući apelaciju Adema Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Dedića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 015234 19 Gž od 8. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 13. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 015234 19 Gž od 8. maja 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Dn-15-013 424 od 25.10.2018.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 8. maja 2020. godine, uspostavljen je određeni zemljišnoknjižni uložak u katastarskoj općini Bihać – Grad. Dozvoljen je upis u A list tog zemljišnoknjižnog uloška katastarske čestice, bliže označene u dispozitivu ovog rješenja (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), te uknjižba prava vlasništva u B listu u koloni upisi tog zemljišnoknjižnog uloška na predmetnoj nekretnini u korist apelanta sa dijelom 1/1.
3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je, između ostalog, naveo da za vrijeme trajanja javnog poziva svim licima koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnoj nekretnini da svoje pravo prijave u određenom roku nije bilo prijava prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa je prvostepeni sud uvidom u spis predmeta utvrdio da je apelant na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi upisan osnovom ugovora o prijenosu nekretnina od 10. septembra 2015. godine. S obzirom da je apelant upisan kao posjednik predmetne nekretnine, prvostepeni sud je utvrdio da je apelant najvjerovatniji vlasnik sa 1/1 dijela. Osnovom navedenog, prvostepeni sud je naveo da su ispunjenje sve zakonske pretpostavke za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis stvarnih prava na način određen kao u izreci ovog rješenja, a u skladu sa članom 58. Zakona o stvarnim pravima F BiH, te članom 69. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 64. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o usklađivanju zemljišne knjige sa novim katastarskim premjerom, te da je Služba za imovinsko-pravne, katastarske i geodetske poslove Općine Bihać u prijavnom listu izvršila identifikaciju nekretnina i utvrdila da dijelu katastarske čestice broj 905/1 odgovora po novom premjeru predmetna nekretnina ukupne površine 489 m2. Kantonalni sud je naveo da katastarska čestica broj 905/1 ima površinu 2989 m2, a predmetna nekretnina odgovara dijelu katastarske čestice broj 905/1 u površini od 489 m2. Kantonalni sud je ukazao da je rješenjem Opštine Bihać, Opštinska komisija za urbanizam, geodetsko-katastarske i Uprava za imovinsko pravne poslove od 28. januara 1985. godine dodijeljeno pravo korištenja na katastarskoj čestici (broj 2637/6) površine 561 m2, upisana u određeni zemljišnoknjižni uložak, koja po novom katastarskom operatu odgovara predmetnoj nekretnini, upisanoj u određeni posjedovni list, ali bez naznake u kojoj površini. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilnom primjenom Zakona o zemljišnim knjigama FBiH i Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima donio prvostepeno rješenje.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da „apelant faktički posjeduje kao savjestan i zakonit posjednik i da je faktički vlasnik predmetne nekretnine u površini od 561 m2, ali da mu je u zemljišno knjižnom postupku uspostave zemljišnoknjižnog uloška utvrđeno i upisano vlasništvo na predmetnoj nekretnini površine 489 m2, dakle 72 m2 manje". Apelant navodi „da je apelantovom predniku utvrđeno prvenstveno pravo korištenja na predmetnoj nekretnini u površini od 561 m2 po novom katastarskom operatu, da je od strane katastra parcela identifikovna po novom i starom operatu i utvrđeno da se radi o istom broju katastarske čestice kao što je i predmetna nekretnina koju je apelant stekao od svog prednika I.D.“
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević