Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5976/18 (S. J.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Isplata duga
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5976/18
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5976/18, rješavajući apelaciju Svetozara Jankovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Svetozara Jankovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 134101 18 Gž od 23. avgusta 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 134101 11 I od 7. februara 2018.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Svetozar Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnio je 25. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 134101 18 Gž od 23. avgusta 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 134101 11 I od 7. februara 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva RS kao zakonskog zastupnika tuženog – izvršenika Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 3. januara 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i izvršenik su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 14. do 27. januara 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 077213 10 P od 1. novembra 2010. godine, koja je preinačena Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 077213 11 Gz od 28. februara 2011. godine, obavezan je izvršenik da apelantu isplati određena novčana potraživanja (preciznije navedena u izrekama presuda). Na osnovu navedenih presuda apelant je posredstvom punomoćnika (Predraga Đurića, advokata iz Loznice) Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje u kojem je tražio da se zaplijene novčana sredstva izvršenika, te izvrši njihov prenos na označeni žiro račun njegovog punomoćnika.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 134101 11 I od 19. januara 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje, dok je rješenjem od 24. januara 2013. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. U nastavku postupka Osnovni sud je rješenje o izvršenju dostavio na izvršenje Ministarstvu finansija Republike Srpske – sektor Trezor Banjaluka (u daljnjem tekstu Ministarstvo), koje je dopisom od 22. jula 2013. godine obavijestilo Osnovni sud da su apelantova potraživanja planirana za isplatu tokom 2016. i 2017. godine.
7. U toku postupka izvršenja u spis Osnovnog suda je uz podnesak od 13. maja 2016. godine uložena punomoć za zastupanje apelanta (od 10. maja 2016. godine) kojom je ovlašćen advokat Radivoje Lazarević da zastupa apelanta i naplati njegova potraživanja iz navedenih izvršnih isprava. Istog dana apelantov punomoćnik (Radivoje Lazarević) obratio se Ministarstvu dopisom u kojem je naveo da je punomoćnik tražioca izvršenja (apelanta), te je zatražio da se apelantova potraživanja isplate na njegov žiro račun.
8. Iz predmetne apelacije proizlazi da je dopisom od 19. maja 2016. godine Ministarstvo obavijestilo apelantovog punomoćnika da se treba obratiti Osnovnom sudu sa zahtjevom za izmjenu u pogledu isplate potraživanja. Nakon toga, apelantov punomoćnik je podneskom od 12. avgusta 2016. predložio Osnovnom sudu (kojeg je upoznao s dopisom Ministarstva od 19. maja 2016. godine) da donese rješenje o izvršenju radi naplate duga apelanta na osnovu istih izvršnih isprava, ali prenosom novčanih sredstava izvršenika na njegov žiro račun umjesto na račun ranijeg apelantovog punomoćnika (Predraga Đurića), dok je urgencijama od 17. oktobra i 8. decembra 2016. godine, te 7. jula 2017. godine tražio od suda da postupi po njegovom podnesku. Takođe, apelantov punomoćnik se obraćao Osnovnom sudu podnescima (od 18. jula i 13. novembra 2017. godine) kojima je dostavio traženo izjašnjenje u vezi s predmetnim izvršnim postupkom, kao i apelantov dopis kojim otkazuje punomoć za dalje zastupanje advokatu Predragu Đuriću.
Osporene odluke
9. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 134101 11 I od 7. februara 2018. godine utvrdio da je u cijelosti sprovedeno Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 134101 11 I od 19. januara 2012. godine.
10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka (presude na osnovu kojih je pokrenut izvršni postupak i doneseno rješenje o izvršenju, navedeno u uvodnim napomenama), te je istakao da je Ministarstvo podneskom od 3. januara 2018. godine obavijestilo sud da su predmetne presude realizovane 19. i 31. oktobra 2017. godine kada je na račun apelantovog punomoćnika (advokata Predraga Đurića) isplaćeno 7.580,00 KM (na ime glavnog duga i troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom), kao i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 210,00 KM. Osnovni sud je dalje naveo da je apelant ovlastio advokata Predraga Đurića iz Loznice (punomoć od 12. maja 2011. godine) da vrši sve radnje u postupku, a posebno da izvrši naplatu svih potraživanja, kao i troškova postupka, dok je advokat Radivoje Lazarević dopisom od 12. avgusta 2016. godine dostavio punomoć za zastupanje apelanta u predmetu broj 71 0 I 134101 11 I, uz ovlašćenje da kod nadležnog organa preko svog žiro računa naplati iznose dosuđene predmetnim izvršnim ispravama. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je članom 306 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u skladu sa članom 21 stav 1 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), propisano da advokata kome je stranka dala punomoć može, uz izričito ovlašćenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, te je citirao odredbu člana 310 ZPP kojim je propisan način opoziva/otkaza punomoći.
11. S obzirom na to da u konkretnom izvršnom predmetu nije bilo izričitog opozivanja i otkaza punomoći date advokatu Predragu Đuriću iz Loznice, Osnovni sud je nastavio postupak izvršenja smatrajući da se punomoćnik Radivoje Lazarević iskazao kao još jedan apelantov punomoćnik. Budući da je apelant u cijelosti namiren, odnosno da je izvršenje u predmetnom izvršnom postupku sprovedeno u cijelosti (prema dopisu Ministarstva od 3. januara 2018. godine), Osnovni sud je shodno članu 64 ZIP odlučio kao u izreci rješenja.
12. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 134101 18 Gž od 23. avgusta 2018. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje, te je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe.
13. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ponovio utvrđeno činjenično stanje i odlučenje prvostepenog suda istakavši da apelantovi žalbeni navodi ne utiču na pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja, te je ukazao na podnesak apelantovog punomoćnika (Radivoja Lazarevića, koji je potpisao apelant lično) od 13. novembra 2017. godine u kojem obavještava sud da otkazuje punomoć za zastupanje advokatu Predragu Đuriću iz Loznice. Okružni sud, dalje, navodi da je apelant u žalbenim navodima istakao da je podneskom od 18. jula 2017. godine, koji je upućen preporučenom pošiljkom, otkazao punomoć advokatu Predragu Đuriću, te da su ispunjeni uslovi iz člana 310 ZPP u vezi s otkazivanjem punomoći budući da je na isti način apelant postupio i podneskom od 13. novembra 2017. godine, odnosno da je apelantovo potraživanje isplaćeno na račun lica koje nije apelantov punomoćnik niti stranka u postupku. Takođe je navedeno da apelant nije naplatio svoja potraživanja i da nema mjesta zaključku Osnovnog suda iz izreke pobijanog rješenja.
14. Okružni sud je istakao da iz sadržine podneska od 18. jula 2017. godine proizlazi da advokat Radivoje Lazarević obavještava sud da je 11. maja 2016. godine apelant promijenio punomoćnika u ovom predmetu, odnosno da je njega ovlastio kao punomoćnika umjesto advokata Predraga Đurića iz Loznice, uz prijedlog da sud odluči o apelantovom podnesku od 16. avgusta 2016. godine i donese predloženo rješenje o izvršenju koje bi zamijenilo prethodno rješenje o izvršenju, a nakon toga da ga dostavi izvršeniku i Ministarstvu na postupanje. S druge strane, Okružni sud je naveo da je, prema stanju spisa, apelant podneskom od 13. novembra 2017. godine (koji je lično potpisao) saglasno odredbi člana 310 ZPP opozvao punomoć advokatu Predragu Đuriću za zastupanje u ovom izvršnom predmetu. Ovo zato što prema navedenoj zakonskoj odredbi samo stranka može u svako vrijeme opozvati punomoć, a ne punomoćnik stranke, kako to proizlazi iz podneska apelantovog punomoćnika – advokata Radivoja Lazarevića od 18. jula 2017. godine. Okružni sud je takođe ponovio da iz obavještenja Ministarstva proizlazi da su izvršne isprave na osnovu kojih je određeno izvršenje rješenjem o izvršenju u cijelosti realizovane (isplaćen novčani iznos na račun apelantovog punomoćnika Predraga Đurića). Dakle, proizlazi da je dug apelantu isplaćen na račun njegovog punomoćnika Predraga Đurića prije nego što mu je apelant otkazao punomoć za zastupanje (podneskom od 13. novembra 2017. godine).
15. Okružni sud je istakao da iz sadržine punomoći od 7. marta 2011. godine (koja je ovjerena u Opštini Zvornik) proizlazi da je apelant ovlastio advokata Predraga Đurića iz Loznice da ga zastupa u ovoj izvršnoj stvari, da vrši sve radnje u postupku, a posebno da može u apelantovo ime i za njegov račun izvršiti naplatu svih potraživanja, kao i troškova postupka iz Presude broj 71 0 P 077213 10 P. U vezi s tim, Okružni sud je zaključio da je prenos potraživanja sa apelanta na punomoćnika (advokata Predraga Đurića) u skladu s odredbom člana 30 stav 1 ZIP-a, pri čemu je istakao da je isti advokat (Predrag Đurić) zastupao apelanta i u parničnom postupku (u kojem su donesene izvršne isprave na osnovu kojih je određeno izvršenje), kao i da je saglasno odredbi člana 305 ZPP navedeni advokat bez posebnog ovlašćenja imao zakonsku mogućnost da stavlja zahtjev za izvršenje i preduzima sve potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva. S obzirom na to da je u skladu s odredbom člana 64 ZIP-a predmetno izvršenje u cijelosti sprovedeno, Okružni sud je istakao da su u ovoj fazi postupka bez uticaja apelantovi žalbeni navodi da advokat Predrag Đurić nije upisan u imenik advokata Republike Srpske i da on nije mogao biti njegov punomoćnik u predmetnom izvršnom postupku. Ovo zato što je ovaj prigovor apelant mogao isticati u toku postupka izvršenja, odnosno u parničnom postupku, a ne u ovoj fazi žalbenog postupka kada je izvršenje u cijelosti sprovedeno. Budući da apelant nije uspio sa žalbom u pobijanju pravilnosti i zakonitosti prvostepenog rješenja, Okružni sud je odbio kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnom zaključku redovnih sudova u pogledu otkaza punomoći prethodnom punomoćniku i u vezi s tim pogrešnoj primjeni materijalnog prava u konkretnom slučaju. Apelant je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka (navodeći sve radnje koje je preduzeo njegov novi punomoćnik u predmetnom postupku), te je istakao da Osnovni sud, nakon što je otkazao punomoć advokatu Predragu Đuriću, nije postupio po podnescima novog punomoćnika i donio novo rješenje o izvršenju, zbog čega je novac dosuđen izvršnom ispravom pogrešno isplaćen neovlašćenom licu – advokatu Predragu Đuriću. Apelant, takođe, navodi da je Osnovni sud, osim što nije donio novo rješenje o izvršenju, pogrešno zaključio da je punomoć prethodnom advokatu otkazana tek 13. novembra 2017. godine, odnosno nije uzeo u obzir podnesak njegovog punomoćnika od 18. jula 2017. godine (poslat preporučenom pošiljkom 19. jula 2017. godine) u kojem se nalazi dopis kojim apelant otkazuje punomoć advokatu Predragu Đuriću. U vezi s tim apelant je citirao odredbe člana 309 stav 4 i člana 310 st. 1, 2 i 3 ZPP navodeći da su redovni sudovi osporenim odlukama ignorisali njegov dopis (od 18. jula 2017. godine) i pogrešno utvrdili činjenično stanje u pogledu datuma kada je apelant otkazao punomoć advokatu Predragu Đuriću u konkretnom slučaju. Naime, kako dalje navodi apelant, iako je u žalbi precizno i jasno ukazao na dopis od 18. jula 2017. godine, Okružni sud je, odlučujući o njegovoj žalbi, ignorisao ovaj dopis i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelant je sumirao navedeno tako što je istakao da je pogrešan zaključak redovnih sudova da je punomoć za advokata Predraga Đurića otkazana tek 13. novembra 2017. godine, odnosno nesporno je da je njegov novac isplaćen neovlašćenom licu kome je punomoć za zastupanje otkazana čitava tri mjeseca prije isplate novca. U vezi s tim apelant smatra da je bilo dovoljno vremena za sud da reaguje i zaustavi takvu isplatu, posebno ako se imaju u vidu mnogobrojni podnesci i dopisi apelantovog punomoćnika kojim je upozoravao na činjenicu da je u postupku došlo do promjene punomoćnika i da je shodno tome trebalo da se izmijeni rješenje o izvršenju, što je Osnovni sud propustio da uradi. Apelant je predložio da se usvoji njegova apelacija i utvrdi povreda navedenih prava, ukinu osporene odluke redovnih sudova, kao i da mu se naknade troškovi apelacionog postupka u ukupnom iznosu od 936,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
17. Okružni sud je naveo da je svoju odluku donio pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te da nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji.
18. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka u kojem su donesene osporene odluke, te je istakao da je uvidom u predmetni spis utvrdio da je apelant tek podneskom od 13. novembra 2017. godine opozvao punomoć za advokata Predraga Đurića. Sud je dalje naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je apelantovo predmetno potraživanje realizovano – isplaćeno 19. i 31. oktobra 2017. godine, dok je apelant otkazao punomoć advokatu Predragu Đuriću 13. novembra 2017. godine. U vezi s tim, Osnovni sud je istakao da je preduzimao sve raspoložive izvršne radnje u skladu sa zakonom i da nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji, te je predložio da se ona odbije kao neosnovana.
19. Izvršenik je u svom odgovoru naveo da su pravilne osporene odluke redovnih sudova i da apelant nema opravdan zahtjev koji ukazuje na povredu prava koja je naveo u apelaciji, te je predložio da Ustavni sud odbije predmetnu apelaciju.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 43/17 – odluka USBiH, 90/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav (1) (1)U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Prelaz potraživanja ili obaveze Član 30. stav (1) (1)Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazivati samo u parničnom postupku.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
21. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi: Član 306.
Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena i stručni saradnik za pravne poslove i advokatski pripravnik koji su kod njega uposleni.
Član 309. stav (4) Sud je dužan da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašćeno za zastupanje. Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašćeno za zastupanje, ukinuće parnične radnje koje je to lice preduzelo ako te radnje stranka nije naknadno odobrila.
Član 310.
Stranka može u svako vrijeme opozvati punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vrijeme otkazati.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja važi za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno.
Poslije otkaza punomoćja punomoćnik je dužan da još 30 dana vrši radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 134101 18 Gž od 23. avgusta 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 6. septembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 25. oktobra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant pobija osporena rješenja, tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
28. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika radi isplate novčanih potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
30. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje zasnivaju se na tvrdnjama da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalno pravo. U vezi s apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se predmetnom apelacijom pokreću, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
32. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku Osnovni sud rješenjem od 19. januara 2012. godine odredio predmetno izvršenje tako što je usvojio apelantov prijedlog za izvršenje na način da se dosuđena novčana sredstva sa računa izvršenika prenesu na račun apelantovog punomoćnika – advokata Predraga Đurića. Osporenim rješenjem Osnovnog suda, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, utvrđeno je da je predmetno izvršenje u cijelosti sprovedeno prema rješenju o izvršenju od 19. januara 2012. godine. Ustavni sud primjećuje da se Osnovni sud prilikom donošenja osporenog rješenja pozvao na odredbe člana 64 ZIP-a i činjenicu da je Ministarstvo 19. i 31. oktobra 2017. godine isplatilo apelantu (na račun punomoćnika Predraga Đurića) dosuđena novčana sredstva.
33. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prilikom donošenja osporenog rješenja, kojim je utvrđeno da je predmetno izvršenje u cijelosti sprovedeno, nesporno utvrdio da je apelant ovlastio advokata Predraga Đurića da vrši sve radnje u postupku, a posebno da izvrši naplatu svih njegovih potraživanja i troškova postupka. Dalje, iz obrazloženja prvostepenog suda proizlazi da je u toku postupka (12. avgusta 2016. godine) advokat Radivoje Lazarević dostavio punomoć za zastupanje apelanta u predmetnom postupku, takođe s ovlašćenjem da može da naplati iznose dosuđene predmetnim izvršnim ispravama, kao i da je utvrđeno da nije bilo izričitog opozivanja i otkaza punomoći date advokatu Predragu Đuriću (član 310 ZPP). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u osporenom rješenju zaključio da se punomoćnik Radivoje Lazarević iskazao kao još jedan apelantov punomoćnik (član 306 ZPP u skladu sa članom 21 stav 1 ZIP-a), te da je nastavio postupak izvršenja tako što je donio osporeno rješenje. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje, te je podržao pravni stav prvostepenog suda istakavši da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju. Iz obrazloženja Okružnog suda proizlazi da su ispitani apelantovi žalbeni navodi, koji se ponavljaju u apelaciji, te je, između ostalog, potvrđen zaključak prvostepenog suda u pogledu činjenice kada je apelant otkazao punomoć advokatu Predragu Đuriću (podneskom od 13. novembra 2017. godine). U vezi s tim, imajući u vidu činjenice predmeta na način kako su one prezentovane u ovoj odluci, te sadržaj relevantnih odredbi ZIP-a i ZPP na kojem su zasnovane osporene odluke, naročito sadržaj člana 310 stav 2 ZPP prema kojem se opozivanje, odnosno otkaz punomoći mora saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku, Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u osporenim odlukama redovnih sudova kojima je utvrđeno je da je predmetno izvršenje u cijelosti sprovedeno prije nego što je apelant kao stranka otkazao punomoć prvobitnom punomoćniku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi cijenili i podneske koje je dostavljao apelantov novi punomoćnik, te dali razloge zašto ti podnesci ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne izvršne stvari, a data obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje redovnih sudova u osporenim rješenjima.
34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju osporenim odlukama redovnih sudova nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/ 3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
35. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo na imovinu. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje (pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava), a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada ih je ocijenio neosnovanim. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.
36. Konačno, u vezi sa apelantovim zahtjevom za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud ukazuje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije. Stoga proizlazi da troškovi za sastavljanje apelacije padaju isključivo na apelantov teret.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka donesenim u izvršnom postupku radi naplate novčanih potraživanja nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa u vezi s pitanjem otkaza punomoći prvobitno angažiranom punomoćniku na štetu apelanta, te kada su redovni sudovi u svojim odlukama naveli jasne razloge zašto su utvrdili da je u datim okolnostima predmetno izvršenje u cijelosti sprovedeno.
38. Ustavni sud, takođe, zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant tvrdnje o kršenju ovog prava zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
39. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević