Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2346/20 (M.F.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Djelotvoran pravni lijek
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2346/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2346/20, rješavajući apelaciju M. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. F. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Mal 088060 19 Gž od 4. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Safeta Alijagić advokat iz Bihaća, podnio je 10. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Mal 088060 19 Gž od 4. maja 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (doo „EURO ASFALT” SARAJEVO) da apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu, troškova izdavanja fotodokumentacije od PU Bihać, te troškova sastava advokatske opomene isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, te je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove postupka.
3. U obrazloženju prvostepene presude prvostepeni sud je, između ostalog, naveo da nije dokazano da je šteta koja je pričinjena na apelantovom putničkom motornom vozilu uzrokovana naletom tog vozila na udarne rupe, jer se iz fotodokumentacije jasno vidi da je na dan 21. aprila 2017.godine na toj dionici puta uklonjen asfaltni zastor, a da je kolovoz nasut nasipom šljunka, te da nema udarnih rupa, a što su potvrdili i policijski službenici Policijske stanice u Bihaću u svojoj informaciji 5. maja 2017.godine. S obzirom da apelant nije dokazao da je kritičnog dana naletom na udarnu rupu pričinjena šteta na apelantovom motornom vozilu (član 7. stav 1. i član 123. Zakona o parničnom postupku), prvostepeni sud je odbio apelantov tužbeni zahtjev.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud primijenio materijalno pravo i procesna pravila o teretu dokazivanja kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete, jer apelant nije dokazao svoje tvrdnje da bi udarne rupe na predmetnom putu bile uzrok nastanka štete na apelantovom vozilu, jer udarnih rupa na putu nije ni bilo. Kantonalni sud je naveo da je ovakvom zaključku prvostepenog suda prethodila ocjena svih izvedenih dokaza u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku, pa su neosnovani apelantovi navodi u tom pogledu. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi kojima se upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer se radi o sporu male vrijednosti a presuda kojom se završava spor male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (član 433 stav 1. u vezi sa članom 429. Zakona o parničnom postupku).
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je „štetni događaj bio 19. aprila 2017. godine, a fotografije su nastale 21. aprila 2017. godine, a iz istih se vidi da se radi o svježe nasutom kolovozu odnosno da je kolovoz nasut nakon štetnog događaja i da se ne vide tragovi guma i vozila, te ističe da ako na fotografijama nema rupa ne znači da ih nije bilo prije dva dana…“. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Dakle, imajući u vidu obrazloženje odluka redovnih sudova, Ustavni sud smatra da u vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju navedenih prava očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević