Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-872/19 (B. R.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-872/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-872/19, rješavajući apelaciju Besime Redžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Besima Redžić zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 040424 18 Rsži 4 od 31. decembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Besima Redžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, podnijela je 26. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvšnog postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 040424 18 Rsži 4 od 31. decembra 2018. godine.

Uvodne napomene

2. Apelantica je 31. januara 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Opće zemljoradničke zadruge „Alija Alijagić“ P.O. Bihać, Vlade USK i Općine Bihać na osnovu Presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 040424 12 Rs od 9. novembra 2012. godine. Općinski sud je svojim zaljučcima broj 17 0 Rs 040424 14 I od 29. septembra, 20. oktobra i 26. novembra 2014. godine apelantici vratio prijedlog na ispravku i dopunu. Kako apelantica nije postupila po uputama Općinskog suda, taj sud je svojim rješenjem od 20. januara 2015. godine apelanticin prijedlog odbacio kao neuredan. Odlučujući o apelanticinoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 20. januara 2015. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 17 0 Rs 040424 15 Rszi od 13. marta 2015. godine kojim je apelanticina žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

3. Zaključkom broj 17 0 Rs 040424 15 I 2 od 21. maja 2015. godine Općinski sud je apelantici ponovo vratio prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu, a podneskom od 30. maja 2015. godine apelantica je dostavila prijedlog za izvršenje u kojem je predložila da sud postupi u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku, odnosno da utvrdi izvršenikovu imovinu, posebno transakcijske račune izvršenika. Prema navodima Općinskog suda, taj sud je 22. juna 2015. godine dao naredbu ovlaštenoj osobi tog suda da izvrši provjeru transakcijskih računa izvršenika kod Centralne banke BiH, te će, nakon što bude obaviješten o brojevima računa, sud nastaviti postupak u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.

4. U nastavku postupka, Općinski sud je 3. septembra 2015. godine donio Zaključak kojim je naložio izvršeniku OZZ „Alija Alijagić“ P.O. Bihać da dostavi sve svoje podatke o pokretnim i nepokretnim stvarima, imovinskim pravima, novčanim primanjima i depozitima. Izvršenik je obavijestio nadležni sud da nema pokretnih ili nepokretnih stvari, te da mu je račun blokiran.

5. Apelantica je Ustavnom sudu podnijela apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP-2426/15. Odlučujući po podnesenoj apelaciji Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća održanoj 8. decembra 2015. godine, usvojio apelantičinu apelaciju zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak, koji se trenutno nalazio pred Općinskim sudom kao predmet broj 17 0 Rs 040424 15 I 2 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2426/15 od 8. decembra 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Relevantni period

6. Općinski sud je 26. januara 2016. godine donio rješenje o izvršenju kojim je o prijedlogu apelantice odlučio u osam tačaka na način da je djelimično odbio odnosno odbacio apelantičin prijedlog bliže označeno u izreci predmetnog rješenja o izvršenju, dok je u ostalom dijelu naložio izvršeniku OZZ „Alija Alijagić“ P.O. Bihać da apelantici utvrdi visinu otpremnine i sa istom zaključi ugovor o otpremnini, određujući izvršenje radi isplate plata, zakonske zatezne kamate i troškova parničnog postupka, te oslobađajući apelanticu od plaćanja troškova izvršnog postupka, zaplijenom novčanih sredstava izvršenika i prijenosom istih na račun apelantice, odnosno da će se izvršenje provesti pljenidbom, procjenom i prodajom svih pokretnih stvari izvršenika koje se zateknu na njegovoj adresi, te namirenjem apelantice iz iznosa dobijenog prodajom na račun apelantice. Odlučujući o apelantičinoj žalbi, kao prigovoru, Općinski sud je 27. aprila 2016. godine donio rješenje kojim je navedeni prigovor odbio. Kantonalni sud je 21. septembra 2016. godine donio rješenje povodom apelantičine žalbe, te po službenoj dužnosti prvostepeno rješenje zbog povrede procesnih odredbi ukinuo jer Općinski sud nije bio stvarno nadležan da o žalbi apelantice, odnosno tražitelja izvršenja odlučuje kao o prigovoru, pa je Kantonalni sud kao stvarno nadležan sud odlučio o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja o izvršenju od 26. januara 2016. godine, te je predmetnu žalbu odbio i navedeno rješenje u pobijanom dijelu potvrdio.

7. U nastavku postupka po naredbi Općinskog suda sudski izvršitelji su izašli na lice mjesta u prostorije izvršenika te sačinili zapisnik o bezuspješnom pokušaju popisa. Općinski sud je takav izvještaj službenog lica primio na znanje zaključkom od 1. novembra 2016. godine koji je dostavio apelantici i uputio je da može u roku od tri mjeseca predložiti da se pljenidba ponovo provede ili da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja uz upozorenje na posljedice ukoliko ne postupi po zaključku. Apelantica po navedenom zaključku nije postupila te je Općinski sud obustavio izvršenje u odnosu na pokretne stvari rješenjem od 10. februara 2017. godine, dok je u ostalom dijelu ostavio na snazi rješenje o izvršenju od 26. januara 2016. godine. Kantonalni sud je 19. jula 2017. godine donio rješenje kojim je odbio apelantičinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Postupajući po zahtjevu apelantice od 23. jula 2018. godine, Općinski sud je izvršio provjere u ZK uredu Općinskog suda i Katastru Grada Bihaća, te je zaključkom od 22. oktobra 2018. godine naložio apelantici da svoj prijedlog od 23. jula 2018. godine ispravi i i dopuni. Nadalje, prijedlogom od 30. oktobra 2018. godine apelantica je ponovila svoje zahtjeve iz podneska od 23. jula 2018. godine. Kako apelantica nije postupila u skladu sa nalogom suda, Općinski sud je rješenjem od 5. novembra 2018. godine prijedloge apelantice od 23. jula i 30. oktobra 2018. godine, odbio kao neosnovane.

8. Kantonalni sud je rješenjem od 31. decembra 2018. godine apelantičinu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud apelantičine prijedloge od 23. jula i 30. oktobra 2018. godine, a kojim prijedlozima je apelantica tražila provođenje izvršenja na određenim nekretninama, svojim rješenjem odbio. S tim u vezi dalje je navedeno da je prvostepeni sud predmetne prijedloge odbio iz razloga što je rješenjem Općinskog suda od 26. januara 2016. godine odbijen apelantičin prijedlog da se izvršenje provede na nekretninama upisanim u ZK uložak 964 k.o. SP Kralje, a da je nakon toga apelantica zatražila provođenje izvršenja na istim nekretninama, kao i da apelantica zatražila provođenje izvršenja na nekretnini označenoj kao k.č. broj 3353, upisanoj u PL broj 638 k.o. Izačić, a da za navedene nekretnine nije dostavila ZK uložak, dakle nije postupila po zaključku suda od 22. oktobra 2018. godine, te da je u prijedlogu istaknula da su nekretnine u državnom vlasništvu. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud u ovoj izvršnoj stvari pravilno postupio kada je donio prvostepeno rješenje, imajući u vidu da se apelantičini prigovori na prvostepeno rješenje ogledaju u tome da ista smatra da se izvršenje može provesti i na imovini Grada Bihaća i USK-a, da obavezu isplate njenih novčanih potraživanja imaju Grad Bihać i Unsko-sanski kanton, kao i da obaveze i ovlaštenja po osnovu državnog kapitala nad izvršenikom imaju USK i Grad Bihać. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da su navedeni žalbeni prigovori neosnovani imajući u vidu da se se izvršenje određuje protiv osobe koja je izvršnom ispravom obavezana na izvršenje određene obaveze i može se odrediti protiv trećeg lica koje izvršnom ispravom nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili taj dug prema zakonu obavezno da izmiri, međutim da je u konkretnom slučaju dužnik iz izvršne isprave izvršenik, a ne i treća lica, odnosno Grad Bihać i Unsko-sanski kanton. U smislu člana 8. Opšteg zakona o zadrugama određeno je da zadruga u pravnom prometu odgovara svojom imovinom, a za obaveze koje se nisu mogle izmiriti iz imovine zadruge odgovaraju zadrugari solidarno. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da upravo iz navedene zakonske odredbe Grad Bihać i Unsko-sanski kanton nisu pasivno legitimisani i Zakon o zadrugama je lex specialis propis u odnosu na Zakon o državnoj imovini, slijedom čega su žalbeni prigovori iznijeti u ovom pravcu neosnovani. Kantonalni sud je takođe naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prijedlog apelantice za određivanje izvršenja na određenim nekretninama odbio, jer ista nije postupila po zaključku suda odnosno nije dostavila sudu dokaz da su nekretnine na kojima je zatražila da se provede izvršenje u vlasništvu izvršenika, slijedom čega su žalbeni prigovor iznijeti u ovom pravcu također neosnovani.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok postupka ističući da bez obzira da li je dužnik privatno lice ili državni ili organ entiteta, država i njeni entiteti su po apelantici dužni da obezbjede djelotvorno učešće cijelog svog aparata u postupku izvršenja i da preduzmu sve neophodne mjere da se pravosnažna presuda izvrši. Na kraju predlaže da Ustavni sud u skladu s ovlastima naloži Vladi USK da joj na ime nematerijalne štete isplati iznos od 30.000 KM i zakonske zatezne kamate na taj iznos zbog neblagovremenog postupanja i zbog nedonošenja zakonitih sudskih odluka u razumnom roku.

10. Općinski sud je 22. marta 2019. godine u odgovoru na apelaciju naveo da je postupajući hitno u ovom predmetu poduzeo sve kako bi proveo izvršenje, te da je u tom smislu efikasan bio i Kantonalni sud, te da apelantica inzistira na provođenju izvršenja protiv kako navodi Vlade USK-a i Općine Bihać koji uopće nisu pasivno legitimisani u ovom predmetu, te inzistira da se izvršenje provede i na nekretninama na kojima izvršenik nije vlasnik i na predmetima koji nemaju bilo kakve veze sa izvršenikom. Općinski sud je 22. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju u kojem je naveo da nema promijena u stanju predmeta od posljednjeg dopisa koji je dostavio Ustavnom sudu.

11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje pri svim činjenično-procesno-pravnim razlozima koje je dao u svojim odlukama koje su donosite u izvršnom predmetu apelantice kao tražioca izvršenja i da odlukama ovog suda nije došlo do povrede prava apelantice, jer ovaj sud nije arbitrarno postupao i odluke je donosio u razumnim rokovima. Predlaže da se apelacija odbije. Kantonalni sud je 14. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju u kojem je naveo da od posljednjeg dopisa koji je dostavio Ustavnom sudu nije postupao.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

15. Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije,1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005.godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovini su odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

16. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o dužini trajanja predmetnog postupka već donio odluku, ovom odlukom Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka analizirati period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 8. decembra 2015. godine pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 31. decembra 2018. godine.

17. Dovodeći navedene principe u vezu s konkretnim slučajem, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokretnula predmetni postupak na osnovu pravosnažne presude, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, kao i relevantne okolnosti, u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu. Ocjenjujući doprinos apelantice, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustom da uredi prijedlog za izvršenje u skladu sa nalogom suda, te istrajavanjem na prijedlogu da se izvršenje provede na nekretninama koje nisu u vlasništvu izvršenika uticala na tok i ishod predmetnog postupka, jer u izvršnom postupku tražilac izvršenja disponira svojim zahtjevom i ima inicijativu u postupku.

18. Analizirajući ponašanje redovnih sudova u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu nakon donošenja predmetne odluke Ustavnog suda trebalo oko mjesec dana da odluči o apelantičinom prijedlogu za izvršenje donoseći predmetno rješenje o izvršenju što u konkretnom slučaju predstavlja promptano postupanje. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzimo čitav niz procesnih radnji u skladu sa procesnim zakonima, (odlučio o apelantičinom prigovoru uloženom protiv predmetnog rješenja o izvršenju, donio naredbu o postupanju sudskih izvršitelja, donio zaključak o bezuspješnom pokušaju popisa koji je dostavio apelantici i uputio je da može predložiti da se pljenidba ponovo provede ili da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja uz upozorenje na posljedice ukoliko ne postupi po zaključku, obustavio izvršenje u odnosu na pokretne stvari, zatim po zahtjevu apelantice izvršio provjere u ZK uredu Općinskog suda i Katastru Grada Bihaća, te je naložio apelantici da svoj prijedlog od 23. jula 2018. godine ispravi i dopuni, te donio rješenje kojim je navedeni prijedlog i prijedlog od 30. oktobra 2018. godine odbio kao neosnovane) u razumnim rokovima, odnosno u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Takođe, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda tri puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbama apelantice. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim rokovima. Posmatrajući postupak u cjelini, i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje su Općinski i Kantonalni sud brzo i učinkovito provodili procesne radnje u cilju okončanja postupka, što je u konačnici rezultiralo da su apelantičini prijedlozi za određivanje izvršenja na određenim nekretninama odbijeni, jer ista nije postupila po zaključku suda odnosno nije dostavila sudu dokaz da su nekretnine na kojima je zatražila da se provede izvršenje u vlasništvu izvršenika. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-872/19 (B. R.) | Sudska praksa | Aktio