Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2038/20 (J.M.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2038/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP-2038/20, rješavajući apelaciju koju je podnio J. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. M.
protiv Obavještenja Republičkoga javnoga tužiteljstva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0000837 20 od 5. svibnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. J. M. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 15. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Republičkoga javnoga tužiteljstva Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Republičko tužiteljstvo) broj T12 0 KTP 0000837 20 od 5. svibnja 2020. godine.
2. Obavještenjem o neprovođenju istrage Okružnoga javnoga tužiteljstva Bijeljina (u daljnjemu tekstu: Okružno tužiteljstvo) broj T 140 KTA 0026808 20 od 12. veljače 2020 godine apelant je obaviješten da se neće narediti provođenje istrage vezano za izvješće Policijske postaje Janja od 13. siječnja 2020. godine, a vezano za prijavu apelanta kojom je apelant prijavio svoju bivšu suprugu (M.M.) da je bez njegovoga znanja prodala dva putnička motorna vozila, jer iz priložene dokumentacije uz izvješće, vidljivo je da se radi o građanskome sporu, a ne o kaznenome djelu.
3. Obavještenjem Okružnoga tužiteljstva od 2. ožujka 2020. godine obaviješten je apelant da je na sjednici ureda tužitelja Okružnoga tužiteljstva održanoj 2. ožujka 2020. godine, nakon razmatranja pritužbe i cjelokupnoga spisa, utvrđeno da je odluka postupajućega tužitelja pravilna i zakonita i da se pritužba apelanta odbija kao neutemeljena, s obzirom da iz pratećih spisa, raspoložive dokumentacije kao i prikupljenih dokaza proistječe da se u radnjama prijavljene M.M. ne stječu obilježja bića niti jednoga kaznenoga djela.
4. Obavještenjem Republičkoga tužiteljstva od 5. svibnja 2029. godine apelant je obaviješten da je povodom pritužbe na zakonitosti u postupanju Okružnoga tužiteljstva, odnosno donesene odluke o obustavi istrage protiv M.M., nakon izvršenoga uvida u analize predmetnoga spisa utvrđeno da je postupajući tužitelj u ovome predmetu donio pravilnu i zakonitu odluku, iz razloga što se radi o građanskome sporu, a ne o kaznenome djelu. Republičko tužiteljstvo istaklo je da republički javni tužitelj u konkretnomu slučaju nije utvrdio postojanje pravnoga i činjeničnoga temelja za poduzimanje mjera i radnji za koje je ovlašten glavni republički javni tužitelj, u smislu odredbe čl. 20. u svezi sa čl. 9. Zakona o javnim tužiteljstvima.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da „Okružno tužiteljstvo ne želi da procesuira osobe navedene u njegovoj prijavi, čime su mu povrijedili pravo na imovinu garantirano Ustavom Bosne i Hercegovine“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, AP-963/20 od 6. svibnja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević