Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2031/20 (V. M., G. P., A. P. i O. B.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2031/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2031/20, rješavajući apelaciju Vladana Malića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladana Malića, Gorana Paraša, Aleksandra Popovića i Olega Bande podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017324 19 Kž 12 od 31. marta 2020. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladan Malić, Goran Paraš, Aleksandar Popović i Oleg Bande (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant, trećeapelant i četvrtoapelant ili apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Mirna Delalić advokat iz Tuzle, podnijeli su 15. juna 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 017324 19 Kž 12 od 31. marta 2020. godine.
2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala broj 11 0 K 017324 18 K 3-p od 22. jula 2019. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda od 31. marta 2020. godine, apelanti su oglašeni krivim, zbog krivičnog djela razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona RS, u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 2. u vezi sa stavom 1. istog zakona, te je prvoapelantu, drugoapelantu i trećeapelantu za krivično djelo razbojništva utvrđena kazna zatvora u trajanju od po devet godina i šest mjeseci, a za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci, pa su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 10 godina i šest mjeseci, a četvrtoapelantu za krivično djelo razbojništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, a za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci. U izrečene jedinstvene kazne zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru, i to prvoapelantu, drugoapelantu i trećeapelantu od 13. januara 2016. godine, a četvrtoapelantu od 15. januara 2016. godine, pa nadalje. Od apelanata je oduzeta je imovinska korist koju su pribavili izvršenjem krivičnog djela u iznosu od 543.204,63 KM, koji iznos su apelanti solidarno dužni uplatiti u određenom roku, s tim da je u solidarni udio drugoapelanta je uračunat novac u ukupnom iznosu od 1.473,17 KM, koji je od drugoapelanta privremeno oduzet, a četvrtoapelantu je u solidarni udio uračunat iznos od 1.560,00 KM, koji je od četvrtoapelanta privremeno oduzet. Nadalje, od apelanata je oduzet određeni broj komada vatrenog oružja, municija i putničko motorno vozilo, te su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka u iznosu od po 2.556,41 KM, te paušala u iznosu od po 500,00 KM, a trećeapelant i četvrtoapelant i troškove krivičnog postupka koji se odnose na nagradu i naknadu branioca po službenoj dužnosti, koju visinu ć e sud utvrditi posebnim rješenjem. Oštećeni („Croatia osiguranje“ d.d. Zagreb, Agencija „Sector security“ d.o.o. i Đurađ Baji ć sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni su na parnicu.
3. U konkretnom slučaju apelanti su naveli da su protiv presude Vrhovnog suda od 31. marta 2020. godine Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti 15. jula 2020. godine i da je postupak u toku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 1. i 3. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka - zahtjev za zaštitu zakonitosti od strane apelanata, u toku pred Vrhovnim sudom, a apelanti nisu obavijestili Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.
8. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
9. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/12, 91/17 i 66/18). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužitelj, osuđeni i branitelj mogu podnijeti protiv pravosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević