Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2454/20 (Z.Š.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2454/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2454/20, rješavajući apelaciju Z. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Z. Š.
protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017057 19 Uvp 2 od 20. maja 2020. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 017057 19 U 3 od 22. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. Š. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Davorin Marinković advokat iz Banjaluke, podnijela je 16. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 017057 19 Uvp 2 od 20. maja 2020. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 017057 19 U 3 od 22. oktobra 2019. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 017057 19 U 3 od 22. oktobra 2019. godine odbijena je tužba apelantkinje podnesena radi poništenja Odluke tuženog (Univerziteta u Banjaluci) broj 02/04-3.2036-150/15 od 6. jula 2015. godine kojom je odbijen zahtjev apelantkinje za preispitivanje odluke Senata Univerziteta broj 02/04.3-535-77/15 od 26. marta 2015. godine. Navedenom odlukom Senat Univerziteta je izabrao M.Š.V. u zvanje asistenta za užu naučnu oblast Anatomija.
3. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 017057 19 U 3 od 22. oktobra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 017057 19 Uvp 2 od 20. maja 2020. godine odbio predmetni zahtjev kao neosnovan.
4. U obrazloženju osporene presude Vrhovi sud je naveo da su tvrdnje, odnosno izražena sumnja apelantkinje da njen prigovor na izvještaj Komisije za pripremanje izvještaja za izbor saradnika u zvanje (u daljnjem tekstu: Komisija) nije ni razmatran jer je isti na protokol Medicinskog fakulteta stigao istog dana kada je i održana sjednica (na kojoj je odlukom osporenom u predmetnom postupku u zvanje saradnika za užu naučnu oblast Anatomija izabrana M.Š.V., zainteresovano lice u predmetnom postupku), u nivou pretpostavki, te da navedene tvrdnje nisu dokazane. Vrhovni sud je naveo da je odlukom o izmjeni i dopuni odluke od 23. januara 2015. godine, a koja je donesena 16. juna 2015. godine, izvršena dopuna obrazloženja prvostepene odluke tuženog, a iz čega nesumnjivo proizlazi da je Komisija razmotrila navode prigovora i dala objašnjenje, te svoj odgovor dostavila Nastavno-naučnom vijeću Medicinskog fakulteta. Vrhovni sud je dalje naveo da iz navedenog proizlazi da apelantkinji nisu dati bodovi za radove precizirane osporenom presudom uz obrazloženje da se radi o stručnim kongresnim saopštenjima koja su izdata u Zborniku sažetaka sa međunarodnog stručnog skupa te se, shodno članu 22. Pravilnika o postupku i uslovima izbora nastavnika i saradnika na Univerzitetu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Pravilnik), ne boduju. Dalje, da je rad pod rednim brojem 2. bodovan sa 4 boda kao stručni rad u časopisu međunarodnog značaja, a u skladu sa čl. 22. i 23. Pravilnika. Vrhovni sud je dalje naveo da je posebno obrazložen prigovor apelantkinje na način bodovanja rada zainteresovanog lica, koji je bodovan kao naučni rad na skupu međunarodnog značaja, jer je štampan u Zborniku izvoda radova koji je u junu mjesecu 2014. godine dobio pozitivnu recenziju i objavljen je u elektronskom obliku. Vrhovni sud je ukazao da je u predmetnom obrazloženju navedeno da se studentski radovi pod mentorstvom nastavnika za odgovarajuću naučnu oblast, a koji dobiju pozitivnu recenziju i budu objavljeni u odgovarajućim časopisima, boduju u skladu sa Pravilnikom, kao i svi ostali radovi, a iz čega proizlazi da su svi prigovori apelantkinje razmatrani. Vrhovni sud je takođe naveo da, shodno odredbama člana 34. Pravilnika, komisija u izvještaju daje zaključno mišljenje i ono predstavlja obrazloženje prijedloga komisije, a ukoliko više kandidata zadovoljavaju uslove za izbor, u pravilu predlaže kandidata koji ima najveći broj bodova, dok izuzetno može predložiti za izbor kandidata sa manjim brojem bodova, kada je u obavezi da posebno obrazloži svaku kategoriju (naučnu, obrazovnu i stručnu), odnosno razloge koji su bili odlučujući u odnosu na kandidata sa najvećim brojem bodova. U konkretnom slučaju kandidatkinja sa najvećim brojem bodova je bila dr J.G. (93,9 boda), zatim zainteresovano lice (92,3 boda), a na trećem mjestu se nalazila apelantkinja (89,6 bodova), pa budući da je prva kandidatkinja završila osnovne studije iz naučnog polja stomatologije, u koje ne spada uža naučna oblast Anatomija, te da je taj predmet na studiju stomatologije značajno manjeg obima nego na studiju medicine, komisija je predložila sljedeću kandidatkinju po broju bodova, a koja je završila studijski smjer iz oblasti medicine. Vrhovni sud je ukazao da je navedeni prijedlog Komisija donijela jednoglasno, što je prihvatilo Nastavno-naučno vijeće Medicinskog fakulteta, odnosno tuženi u prvostepenoj odluci.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinja, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Apelantkinja takođe ističe da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“, te da u tom smislu obrazloženo nije potpuno ni u pogledu njenih iscrpnih navoda koji se odnose na bodovanje, a samim tim i na primjenu Pravilnika. Apelantkinja dalje navodi da Nastavno-naučno vijeće nije razmatralo njen prigovor na sjednici održanoj 23. januara 2015. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koju se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelantkinja u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u postupku pred redovnim sudovima, a koje navode su redovni sudovi razmotrili i jasno i detaljno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koju se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević