Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2317/20 (P. J.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Mjera obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2317/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2317/20, rješavajući apelaciju Pave Jukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pave Jukić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 27 1 P 013294 20 Mož od 27. aprila 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj 42 1 P 013294 1 9 Mo od 21. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Pava Jukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, koju zastupa Franjo Marjanović advokat iz Žepča, podnijela je 7. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 1 P 013294 20 Mož od 27. aprila 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 1 P 013294 1 9 Mo od 21. februara 2020. godine.

2. Općinski sud je rješenjem od 21. februara 2020 godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 27. aprila 2020. godine, odbio apelantičin prijedlog za donošenje sudske mjere osiguranja od 25. septembra 2019. godine kojim je tražila da se odloži provođenje rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 42 1 I 012067 17 I od 27. septembra 2017. godine do pravosnažnog okončanja ovog parničnog postupka.

3. U obrazloženju rješenja od 21. februara 2020 godine Općinski sud je naveo da je rješenjem o izvršenju ovog suda od 27. septembra 2017. godine određeno predloženo izvršenje prvotuženog (,,BEX“ d.o.o. Maglaj) od 7. septembra 2017. godine protiv drugotuženog (D.J.), radi isplate novčanog iznosa, na osnovu presude od 4. novembra 2016. godine, na nekretninama (bliže označenim u prijedlogu za izvršenje; u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) na kojima je kao posjednik sa 1/1 bio upisan drugotuženi, koje u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje nisu bile upisane u zemljišne knjige i to po podacima iz katastra. Općinski sud je 5. oktobra 2017. godine dostavio zemljišnoknjižnom uredu ovog suda dopis s nalogom da po uspostavi zemljišnoknjižnog uloška za predmetne nekretnine upiše zabilježbu izvršenja na tim nekretninama na osnovu navedenog rješenja o izvršenju. Zemljišnoknjižni ured je zaključkom od 26. decembra 2017. godine uspostavio zemljišnoknjižni uložak (bliže označen u dispozitivu ovog zaključka), dozvolio upis u A list ovog zemljišnoknjižnog uloška predmetnih nekretnina i uknjižbu prava vlasništva u koloni upisi B lista ovog zemljišnoknjižnog uloška u korist apelantice sa dijelom 1/1, dozvolio upis zabilježbe izvršenja u kolonu upisi C lista ovog zemljišnoknjižnog uloška na predmetnim nekretninama u korist prvotuženog kao tražitelja izvršenja, te Općinskom sudu dostavio uspostavljeni zemljišnoknjižnog uložak. Općinski sud je naveo da je apelantica, kao treće lice, 16. januara 2018. godine podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju, predlažući da Općinski sud donese rješenje kojim će utvrditi da je nedopušteno izvršenje na predmetnim nekretninama koje su upisane u određeni posjedovni list, da ukine navedeno rješenje o izvršenju i sve provedene radnje, te obustavi izvršenje u cijelosti ili da zaključkom uputi apelanticu na parnicu radi dokazivanja da je u navedenom izvršnom predmetu izvršenje na predmetnim nekretninama nedopušteno. Apelantica je vlasništvo na predmetnim nekretninama stekla osnovom ugovora o poklonu nekretnina koji je zaključen između apelantice i drugotuženog 7. septembra 2017. godine, kojim ugovorom je drugotuženi kao poklonodavac cijeli svoj posjednički i vlasnički dio od 1/1 ustupio apelantici. Općinski sud je naveo da je zaključkom ovog suda od 15. maja 2018. godine apelantica upućena da u određenom roku pokrene parnični postupak radi utvrđenja da je izvršenje na predmetnim nekretninama nedopušteno. Apelantica je 29. maja 2018. godine podnijela tužbu protiv prvotuženog, dok je podneskom od 4. oktobra 2018. godine uredila tužbu tako da je, pored prvotuženog kao drugotuženog označila D.J., zbog utvrđenja da je nedopušteno izvršenje na predmetnim nekretninama upisanim u određeni zemljišnoknjižni uložak u korist apelantice sa dijelom 1/1, da se ukine navedeno rješenje o izvršenju i sve provedene radnje, te da se obustavi izvršenje u cijelosti. Općinski sud je naveo da je pravosnažnim rješenjem ovog suda broj 42 1 P 013294 18 P od 25. septembra 2019. godine prekinut parnični postupak u ovoj pravnoj stvari do pravosnažnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem 42 1 P 015253 19 P, te određeno da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, te da će se postupak nastaviti nakon pravosnažnosti odluke u predmetu broj 42 1 P 015253 19 P kojom se postupak završava ili kad ovaj sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Općinski sud je naveo da navedeno rješenje o prekidu postupka doneseno jer je predmet parničnog postupka koji se vodi po brojem 42 1 P 015253 19 P pitanje valjanosti ugovora o poklonu od 7. septembra 2017. godine prethodno pitanje od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, jer zavisno od valjanosti ili nevaljanosti navedenog ugovora zavisni odluka suda da li je izvršenje na predmetnim nekretninama dopušteno ili nedopušteno. Istog dana kada je doneseno rješenje o prekidu parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari, apelantica je podnijela prijedlog za donošenje sudske mjere osiguranja – odlaganje provođenja navedenog rješenja o izvršenju do pravosnažnog okončanja ovog parničnog postupka. Općinski sud je naveo da nije ispunjen prvi uslov za donošenje mjere osiguranja propisan članom 269. Zakona o parničnom postupku, jer apelantica nije učinila vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava u odnosu na tužene koje treba obezbijediti. Općinski sud je naveo da je rješenje o izvršenju doneseno protiv drugotuženog na predmetnim nekretninama, a promjena vlasništva na tim nekretninama tokom izvršnog postupka na apelanticu ne sprečava izvršni sud da, shodno članu 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, postupak izvršenja nastavi u odnosu na novog vlasnika, te naglasio da ovaj zaključak u ovoj fazi postupka ne prejudicira odluku o glavnoj stvari, tj. tužbenom zahtjevu. Općinski sud je naveo da je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut zbog prethodnog pitanja koje je predmet drugog postupka, pa se o prethodnom pitanju ne može raspravljati u ovom postupku, što apelantica uporno pokušava da izdejstvuje, a što će imati priliku da eventualno dokazuje u predmetu broj 42 1 P 015253 19 P. Općinski sud je naveo da nije ispunjen ni drugi uslov za donošenje mjere osiguranja, jer ne postoji opasnost da bi bez takve mjere tuženi mogli spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na pravo apelantice,

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio apelantičin prijedlog za određivanje mjere osiguranja, jer nije dokazala da postoji potraživanje ili apelantičino pravo u odnosu na tužene koje treba obezbijediti. Kantonalni sud je naveo da se izvršenje, čije odlaganje apelantica traži mjerom osiguranja, vodi na osnovu pravosnažne i izvršne isprave u odnosu na nekretninu koja je tokom izvršnog postupka postala apelantičino vlasništvo, te naglasio da apelantica ne može mjerom osiguranja osigurati svoje pravo u odnosu na prvotuženog koji ima založno pravo na predmetnoj nekretnini koje je upisano prije promjene prava vlasništva. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je dokazala oba kumulativna uvjeta za donošenje privremene mjere osiguranja, te ističe da bi bez ovakve mjere osiguranja moglo ne samo biti znatno otežano ostvarenje apelantičinog potraživanja na predmetnoj parceli, već bi ostvarenje tog apelantičinog prava nakon eventualnog provođenja rješenja o dosudi moglo ostati potpuno spriječeno, jer bi bilo koji kupac koji bi eventualno kupio predmetnu nekretninu u izvršnom postupku ostao zaštićen i apelantica ne bi mogla potraživati svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi da apelantičini navodi (o tome da je dokazala oba kumulativna uvjeta za donošenje privremene mjere osiguranja) ukazuju na proizvoljno postupanje redovnih sudova prilikom odlučivanja o apelantičinom prijedlogu za donošenje mjere osiguranja. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2317/20 (P. J.) | Sudska praksa | Aktio