Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2448/20 (ROCHE d.o.o. - ROCHE Ltd. Sarajevo)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2448/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2448/20, rješavajući apelaciju koju je podnio ROCHE d.o.o. - ROCHE Ltd. Sarajevo, na osnovu člana VI/ 3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ROCHE d.o.o. - ROCHE Ltd. Sarajevo protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 St 118010 19 Pž 3 od 18. maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. ROCHE d.o.o. - ROCHE Ltd. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Igor Sjerikov advokat iz Banjaluke, podnio je 16. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 St 118010 19 Pž 3 od 18. maja 2020. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 St 118010 16 St od 23. oktobra 2019. godine (koje je doneseno u stečajnom postupku nad pravnim licem „Krajinalijek“ a.d. Banjaluka-u stečaju) utvrđeno je da su blagovremene naknadno podnesene prijave potraživanja povjerilaca, navedenih u izreci predmetnog rješenja, te je odbijen kao neosnovan prijedlog apelanta, kao povjerioca, da se predmetne prijave potraživanja odbace kao neblagovremene.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 23. oktobra 2019. godine, Viši privredni sud je navedenu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje od 23. oktobra 2019. godine.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da je pravo povjerioca da se ispita blagovremenost naknadno podnesenih prijava, tj. podnesenih nakon prvog ispitnog ročišta, ograničeno i uslovljeno odredbama člana 118. Zakona o stečajnom postupku, te da u tom smislu postoje subjektivna i objektivna ograničenja. Viši privredni sud je ukazao da se subjektivno ograničenje odnosi na činjenicu da se takvo posebno ispitno ročište može odrediti na prijedlog stečajnog upravnika, te da u konkretnom slučaju ispunjenost ovog uslova proizlazi iz sadržine zapisnika sa ročišta održanog 14. marta 2019. godine, o kojem su svi povjerioci uredno obaviješteni putem objave oglasa na oglasnoj tabli suda i u „Službenom glasniku Republike Srpske“. Viši privredni sud je takođe ukazao da su, kako je stečajni upravnik na tom ročištu predložio da se ispitaju naknadne prijave potraživanja povjerilaca čije prijave su podnesene u zakonskom roku od tri mjeseca računajući od dana održavanja prvog ispitnog ročišta, neosnovani navodi apelanta da takvog prijedloga nije bilo, imajući pri tome u vidu i da zakonom nije propisana određena forma takvog zahtjeva, odnosno prijedloga stečajnog upravnika. Viši privredni sud je dalje ukazao da se objektivno ograničenje tiče rokova u okviru kojih se mogu ispitati i naknadno podnesene prijave, te da je u konkretnom slučaju i taj uslov ispunjen, a što je prvostepeni sud jasno obrazložio imajući u vidu vrijeme održavanja prvog ispitnog ročišta (22. mart 2018. godine) i vrijeme podnošenja svake pojedinačne prijave povjerilaca kako je isto navedeno u izreci pobijanog rješenja. Viši privredni sud je ukazao da je navedenim odredbama propisan i uslov koji se odnosi na predujam troškova posebnog ispitnog ročišta (a termin „posebnog ispitnog ročišta” je naveden samo iz razloga da ga razlikuje od drugih ročišta) kao i posljedice propuštanja roka od 15 dana da se ti troškovi uplate. Viši privredni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno naložio povjeriocima, čije prijave su podnesene u okviru roka propisanog odredbama člana 118. stav (2) Zakona o stečajnom postupku, da uplate troškove održavanja tog ročišta, tako da je prvostepeni sud i u ovom dijelu pravilno postupio, te, iako je proveo ispitno ročište i po ovim, naknadnim prijavama, ta činjenica nema uticaja na zakonitost pobijanog rješenja jer, ukoliko troškovi ne budu plaćeni, nastupiće posljedice propisane navedenim odredbama (navedene prijave će biti odbačene kao neblagovremene). Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Višeg privrednog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u predmetnom postupku odlučivano o apelantovim građanskim pravima ili obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o blagovremenosti naknadno podnesenih prijava potraživanja povjerilaca u stečajnom postupku, dok se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, u kojem se, dakle, odlučivalo o blagovremenosti naknadno podnesenih prijava potraživanja povjerilaca u stečajnom postupku, a za koji postupak je Ustavni sud već zaključio da se nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević