Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2491/20 (I. L.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
- Dokazni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2491/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2491/20, rješavajući apelaciju Ismaila Lipića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismaila Lipića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 049348 20 Gž od 12. maja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 049348 19 P od 24. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismail Lipić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Edin Mahmutspahić advokat iz Orašja, podnio je 17. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 049348 20 Gž od 12. maja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 049348 19 P od 24. februara 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi („EUROHERC OSIGURANJE" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla) da apelantu na ime materijalne štete te na ime nematerijalne štete (za pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah) isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je osnovom nalaza vještaka saobraćajne struke utvrđeno da je do saobraćajne nezgode, u kojoj su učestvovali apelant i osiguranik tuženog J.B. i u kojoj je apelant pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu, došlo zbog gubitka stabilnosti i upravljivosti apelanta nad motociklom, koji je uzročno vezan za neprilagođenu brzinu na ulazu u desnu krivinu u pravcu kretanja, te da nastanku ove saobraćajne nezgode nije doprinio J.B. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da tuženi nije odgovoran za naknadu štete apelantu shodno članu 8. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznom osiguranju od odgovornosti, te shodno čl. 154. i 178. Zakona o obligacionim odnosima. S obzirom da su policajci Policijske stanice Gradačac, koje je apelant predložio da se saslušaju u svojstvu svjedoka, sačinili zapisnik o uviđaju navedene saobraćajne nezgode, te su sačinili i skicu lica mjesta saobraćajne nezgode, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov prijedlog za saslušanje navedenih svjedoka, te da je pravilno odbio apelantov prijedlog za saslušanje apelantovih roditelja u svojstvu svjedoka, jer nisu bili očevici događaja. Naime, Kantonalni sud je naveo da postoji uviđajna dokumentacija, sačinjena od ovlaštenih službenih lica, koja je objektivni dokaz, pa nije bilo potrebe da se na okolnosti saobraćajne nezgode saslušaju predloženi svjedoci, od kojih su dva navedena svjedoka (policajci) sačinjavali predmetnu dokumentaciju. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud imao dovoljno uporišta za zaključke o uzroku saobraćajne nezgode u nalazu vještaka saobraćajne struke, koji je zasnovan na objektivnoj dokumentaciji koja se odnosi na saobraćajnu nezgodu, jer uviđajna dokumentacija i fotodokumentacija pružaju potpune podatke o tragovima na licu mjesta saobraćajne nezgode i oštećenjima na vozilu na osnovu kojih se može dati objektivno mišljenje o uzrocima saobraćajne nezgode, odnosno o odgovornosti učesnika u nezgodi. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov tužbeni zahtjev, zbog čega je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu odluku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog da se u svojstvu svjedoka saslušaju policajci PU Gradačac koji su sačinili zapisnik o saobraćajnoj nezgodi i apelantovi roditelji, iako su navedene osobe trebale dati iskaz o pravno relevantnim činjenicama za rješavanje u ovoj pravnoj, dok je prihvatio sve predložene dokaze tužene strane. Apelant navodi da su neposredno nakon saobraćajne nezgode na lice mjesta došli apelantovi roditelji, koji su bili prisutni kod provođenja uviđajnih radnji te su također imali primjedbe na rad policijskih službenika koji su sačinili zapisnik o saobraćajnoj nezgodi i provodili uviđajne radnje.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari cijenjeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode koji se odnose na ocjenu dokaza, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević