Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2531/20 (D. L.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Otpremnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2531/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2531/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Dragica Lakić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dragica Lakić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 285913 20 Rsž od 7. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Lakić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni iz Banjaluke, podnijela je 21. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 285913 20 Rsž od 7. maja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinje da joj tužena („Fabrika duvana“ a.d. Banjaluka), na ime isplate otpremnine, isplati iznos od 13.999,21 KM sa zakonskom zateznom, te je obavezana apelantkinja da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da je apelantkinja kod tužene bila zaposlena na neodređeno vrijeme od 5. jula 1993. godine, te da je sa tuženom 21. septembra 2017. godine zaključila sporazum o prestanku radnog odnosa kojim je ugovoreno da joj radni odnos prestaje 30. septembra 2017. godine, da odmah po prestanku radnog odnosa prelazi na rad u „FDBL-B“ d.o.o. Banjaluka, te da će joj poslodavac isplatiti otpremninu ukoliko joj radni odnos u „FDBL-B“ d.o.o. Banjaluka prestane otkazom od strane poslodavca u periodu od 18 mjeseci od 30. septembra 2017. godine, a po osnovu viška. Dalje, da je sa „FDBL-B“ d.o.o. Banjaluka 29. januara 2018. godine zaključila sporazum o prestanku radnog odnosa kojim je određeno da joj prestaje radni odnos, te da odmah po prestanku radnog odnosa prelazi na rad u „iNovine" d.o.o Sarajevo, kao i da će joj poslodavac isplatiti otpremninu ukoliko joj radni odnos u ,,iNovine“ d.o.o Sarajevo prestane otkazom od strane poslodavca u periodu prije isteka perioda od 18 mjeseci od 29. januara 2018. godine, a po osnovu viška. Takođe, da je sa ,,iNovine“ BH d.o.o Sarajevo zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da joj je radni odnos kod ovog poslodavca prestao otkazom ugovora o radu iz ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga (po osnovu viška) 30. aprila 2018. godine, nakon čega joj je ,,iNovine“ BH d.o.o Sarajevo isplatio otpremninu u iznosu od 9.470,75 KM (vještak finansijske struke je našla da bi apelantkinja u konkretnom slučaju imala pravo na otpremninu u iznosu od 9.226,13. KM). Okružni sud je naveo da iz naprijed navedenih okolnosti proizlazi da je apelantkinji radni odnos kod „FDBL-B“ d.o.o. Banjaluka prestao sporazumom zaključenim između ovog poslodavca i apelantkinje u smislu odredbe člana 177. u vezi sa članom 175. tačka 3) Zakona o radu, a ne otkazom u smislu odredbe člana 179. stav (3) u vezi sa članom 175. tačka 4) navedenog zakona. Okružni sud je dalje naveo da je isplata otpremnine od strane tužene ugovorena u slučaju prestanka radnog odnosa otkazom i to kod tačno određenog poslodavca („FDBL-B“ d.o.o. Banjaluka), te da je u konkretnom slučaju ugovor o radu apelantkinji otkazao drugi poslodavac, odnosno ,,iNovine“ BH d.o.o. Sarajevo. Okružni sud je naveo da sporazumom od 21. septembra 2017. godine nije ugovorena obaveza isplate otpremnine za tuženu u slučaju otkaza ugovora o radu od strane ovog poslodavca (,,iNovine“ BH d.o.o. Sarajevo), odnosno svakog eventualnog budućeg poslodavca apelantkinje, te da je apelantkinja sporazumom ugovorila isplatu otpremnine koja joj pripada u skladu sa zakonom i Kolektivnim ugovorom. Budući da je apelantkinji, u skladu sa Kolektivnim ugovorom, isplaćena otpremnina od strane poslodavca kod kojeg joj je radni odnos prestao otkazom ugovora u radu od 30. aprila 2018. godine, njen tužbeni zahtjev da joj tužena isplati razliku otpremnine nije osnovan. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, te navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantkinja, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, a konkretno relevantne odredbe Zakona o radu. Apelantkinja takođe ističe da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koju se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koju se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2531/20 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio