Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/20 ("NINEX" d.o.o. Konjic)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Miješanje u imovinu
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Propisano zakonom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2479/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2479/20, rješavajući apelaciju "NINEX" d.o.o. Konjic, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "NINEX" d.o.o. Konjic protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Ip 054529 20 Pž 2 od 8. aprila 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "NINEX" d.o.o. Konjic protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Ip 054529 20 Pž 2 od 8. aprila 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "NINEX" d.o.o. Konjic (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Zoran Raić, advokat iz Konjica, podnio je 17. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Ip 054529 20 Pž 2 od 8. aprila 2020. godine.

2. Osporenom odlukom Kantonalnog suda uvažena je žalba tražioca izvršenja (Općina Konjic) i prvostepeno rješenje je preinačena na način da se prigovor apelanta izjavljen na Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Ip 054526 16 Ip od 29. oktobra 2019. godine djelimično uvažava, rješenje o izvršenju ukida i stavlja van snage u dijelu naplate glavnog duga u mjesečnim novčanim iznosima u navedenom periodu, u ukupnom novčanom iznosu, kao i u dijelu naplate zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose glavnog duga počev od dana dospjelosti na naplatu svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, pa do dana isplate, u tom dijelu ukidaju sve provedene radnje i obustavlja postupak. U preostalom dijelu prigovor apelanta je odbijen i održano je na snazi rješenje o izvršenju i nastavljen postupak izvršenja radi prinudne naplate glavnog duga u novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i troškova izvršnog postupka u novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Ilp 054529 16 Ip od 1. jula 2016. godine, određeno izvršenje u korist tražioca izvršenja protiv apelanta radi naplate novčanog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom, na osnovu izvršne isprave Rješenja Službe za privredu i finansije Općine Konjic broj 08- 5-12-005a/08 od 10. oktobra 2008. godine, kojim je apelantu propisana obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta u novčanom mjesečnom iznosu. Kantonalni sud je ukazao da je, nakon ukidanja ranije donesenog rješenja o izvršenju i svih provedenih radnji i vraćanja postupka u fazu odlučivanja o prijedlogu za izvršenje, prvostepeni sud zaključkom od 28. juna 2017. godine pozvao tražioca izvršenja da uredi prijedlog za izvršenje, da dostavi izvršnu ispravu podobnu za izvršenje, te da odredi i period toka zakonske zatezne kamate. Kantonalni sud je naveo da je tražilac izvršenja, u pogledu uređivanja prijedloga za izvršenje, djelimično postupio po zaključku suda, jer nije dostavio izvršnu ispravu u kojoj se određuje rok od kojeg teče obaveza apelanta na plaćanje naknade. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju uopšte ne postoji pitanje od kada teče obaveza apelanta po izvršnoj ispravi donesenoj 10. oktobra 2008. godine, iako istom taj početak nije konkretno određen, jer je apelant postupao po predmetnoj izvršnoj ispravi i uredno isplaćivao mjesečnu naknadu sve do jula 2011. godine, iz čega proizilazi da ni apelant nije imao nikakav problem u vezi sa tim od kada teče njegova obaveza. Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj obavezi apelanta određenoj pravomoćnom odlukom organa uprave, koja dospijeva na naplatu ubuduće, u mjesečnim razmacima, pa se radi o povremenom potraživanju iz člana 379. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), koja zastarjeva u roku od 3 godine, posebno za svako pojedinačno mjesečno potraživanje, u skladu sa odredbom člana 372. stav 1. ZOO. Kantonalni sud je naveo da je prijedlog za izvršenje tražilac izvršenja podnio 21. aprila 2016. godine, kojim je potraživao isplatu mjesečnih iznosa naknade počev od avgusta 2011. godine do marta 2016. godine. S obzirom na trogodišnji rok zastare i vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje, Kantonalni sud je naveo da su zastarjela sva potraživanja tražioca izvršenja starija od 21. aprila 2013. godine, a to su potraživanja za ukupno 20 mjeseci, pa je u tom dijelu valjalo uvažiti prigovor apelanta izjavljen na rješenje po uređenom prijedlogu za izvršenje; staviti van snage rješenje o izvršenju i ukinuti sve provedene izvršne radnje i u tom dijelu obustaviti postupak u skladu sa članom 49. stav 3. u vezi sa članom 47. tačka 10. Zakona o izvršnom postupku. Kantonalni sud je naveo da nisu zastarjela potraživanja tražioca izvršenja u periodu od 21. aprila 2013. godine do 21. aprila 2016. godine, odnosno za 36 mjeseci, pa će se u tom dijelu izvršenje nastaviti, opet pozivom na odredbe član 49. stav 3. u vezi sa odredbom člana 47. tačka 10. Zakona o izvršnom postupku. Kantonalni sud je naveo da na prednju odluku ovoga suda ni najmanje ne utiče presuda Ustavnog suda Federacije BiH broj U 64/17 od 23. oktobra 2018. godine, na koju se apelant poziva, iz razloga što su odredbe Zakona o gradskom građevnom zemljištu iz člana 63., u stavu 1. do 3., kao i odredbe iz člana 73., člana 74. i člana 75. ovog Zakona, u dijelu koji se odnosi na naknadu za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, proglašene neustavnim tek tom odlukom, odnosno prestale su da važe tek objavljivanjem ove odluke u Službenim novinama F BiH, dok su do tada bile važeće, pa su važile i sve odluke donesene po osnovu tih odredbi zakona. Kantonalni sud je naveo da je time odluka nadležne službe Opštine Konjic od 10. oktobra 2008. godine, na osnovu koje je određeno izvršenje, prestala važiti tek proglašenjem neustavnim naprijed navedenih odredaba ovog Zakona, znači nakon 23. oktobra 2018. godine. Prava i obaveze nametnute tom odlukom ostale su nepromijenjene sve do objavljivanja ove odluke Ustavnog suda F BiH, tako da je ostala obaveza apelanta na plaćanje po izvršnoj ispravi za nezastarjeli dio duga u novčanom iznosu, u kojem dijelu će se postupak izvršenja nastaviti, zajedno sa naplatom zakonske zatezne kamate i troškova postupka.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Apelant navodi da je Kantonalni sud povrijedio prava apelanta kada je u konkretnom slučaju prihvatio da se provede izvršenje na temelju isprave u kojoj nije određen početak obaveze, jer se mora razlikovati dobrovoljno ispunjenje od prisilnog ispunjenja, čime je apelant stavljen u podređen položaj jer je nemoguće utvrditi šta i koliko duguje tražitelju izvršenja. Apelant je naveo i da se Kantonalni sud potpuno oglušio o navod prigovora apelanta da je postupio po članu 60. Poslovnika o radu Ustavnog suda F BiH, te je izostalo obrazloženje odluke drugostepenog suda kada je u pitanju razlog temeljen na članu 60. Poslovnika.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o žalbi apelanta podnesenoj u izvršnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, o njegovim "građanskim pravima ili obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije se odlučivalo u upravnom postupku u kojem je doneseno Rješenje Službe za privredu i finansije Općine Konjic broj 08-5-12-005a/08 od 10. oktobra 2008. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

b) U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose, u suštini, na način na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba Zakona o izvršnom postupku i ZOO u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, odnosno da je miješanje u pravo apelanta na imovinu bilo proizvoljno. Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede njegovog prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/20 ("NINEX" d.o.o. Konjic) | Sudska praksa | Aktio