Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2493/20 (R. Š.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2493/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2493/20, rješavajući apelaciju Redžepa Šehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Redžep Šehić protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 U 121369 20 Už od 10. marta 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Redžep Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Ibrahim Šadić, advokat iz Brčkog, podnio je 17. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 121369 20 Už od 10. marta 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 121369 19 U od 27. augusta 2019. godine tužba apelanta je uvažena, poništeno je rješenje tužene Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj predmeta UP-II- 23- 000019/18 broj akta 01.7-0223MZ-002/19 od 11. januara 2019. godine i odluka o izdvajanju novčanih sredstava za podsticaj Odjeljenja za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj predmeta UP-I-23-002814/18 broj akta: 09-0370GZ-004/18 od 03.12.2018. godine, te je predmet vraćen prvostepenom organu uprave na ponovno odlučivanje. Tužena je obavezana da apelantu nadoknadi troškove upravnog spora u novčanom iznosu.

3. Osporenom presudom Apelacionog suda žalba tužene je uvažena i presuda Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 121369 19 U od 27. augusta 2019. godine je preinačena tako što je tužba apelanta odbijena u cijelosti kao neosnovana.

4. U obrazloženju osporene presude, Apelacioni sud je naveo da je apelant je podnio zahtjev za dodjelu podsticaja za samohodnu poljoprivrednu mehanizaciju (traktor) i pri tom je naveo da obrađuje parcelu pobliže označenu u obrazloženju odluke, na kojoj je zasnovana proizvodnja kukuruza, što dokazuje ugovorom o zakupu zemljišta zaključenim između apelanta (kao zakupoprimca) i B.H. (kao zakupodavca). Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni organ uprave „uvidom u postojeću dokumentaciju" samo našao da apelant ne obrađuje predmetnu parcelu i odbio je njegov zahtjev za dodjelu podsticaja za samohodnu poljoprivrednu mehanizaciju. Dodatne razloge činjenične prirode u žalbenom postupku dao je drugostepeni organ uprave, kada je na osnovu odluke o izdvajanju novčanih sredstava za podsticaj broj predmeta UP-I-23-001888/18 broj akta 09-0370GZ-004/18 od 2. oktobra 2018. godine, utvrdio da je podsticaj za zasijani kukuruz na predmetnoj parceli već dobio B.H. što je dokaz da je vlasnik zemljišta zasijao predmetne parcele zasadom kukuruza, a ne apelant, koji je samo zaključio ugovor o zakupu predmetne parcele kada je kukuruz već bio zasijan. Apelacioni sud je naveo da je pravilno tužena u konačnom upravnom aktu zaključila da je prvostepeni organ uprave pravilno utvrdio odlučne činjenice, ali je propustio da to detaljno obrazloži, koji propust je tužena otklonila u konačnom upravnom aktu kada je dodatno obrazložila način na koji je prvostepeni organ uprave utvrdio odlučne činjenice. Apelacioni sud je naveo da je tužena bila ovlaštena da konačni upravni akt donese i da ga obrazloži na način da da detaljnije razloge za utvrđeno činjenično stanje u prvostepenom upravnom aktu, kako to propisuje odredba člana 226. stav 1. u vezi sa članom 194. stav 2. Zakona o upravnom postupku, dakle da da razloge koji su bili odlučujući prilikom ocjene dokaza i činjenično stanje utvrđeno iz tih dokaza, pa je iz tih razloga uvažio žalbu tužene i preinačio presudu prvostepenog suda.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku proizvoljno utvrđeno da apelant ne ispunjava uvjete za dodjelu podsticaja u poljoprivrednoj proizvodnji.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom na to da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za dodjelu podsticaja za samohodnu poljoprivrednu mehanizaciju, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o odobravanju podsticaja iz sredstava budžeta, te se u predmetnom slučaju ne radi o ostvarivanju građanskih prava i obaveza apelanta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2262/19 od 26. marta 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Slijedom navedenog, predmetna apelacija je u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2493/20 (R. Š.) | Sudska praksa | Aktio