Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7728/18 (Mješoviti Holding „ERS“ - MP a.d. Trebinje, ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka, RJ „Elektrodistribucija“ Prijedor)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Zastara
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7728/18
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 7728/18, rješavajući apelaciju Mješovitog holdinga ERS - MP a.d. Trebinje, ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banja Luka, RJ „Elektrodistribucija“ Prijedor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mješovitog holdinga ERS - MP a.d.
Trebinje, ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banja Luka, RJ „Elektrodistribucija“ Prijedor.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/ 3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 086052 18 Gž od 24. septembra 2018. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Prijedoru, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Okružnom sudu u Prijedoru da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mješoviti holding ERS - MP a.d. Trebinje, ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banja Luka, RJ „Elektrodistribucija“ Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 27. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 086052 18 Gž od 24. septembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 5. maja 2020. godine zatraženo je od Okružnog suda da dostavi odgovor na apelaciju. Takođe, Ustavni sud je zatražio odgovor i od Božidara Janjića (u daljnjem tekstu: izvršenik), te je nakon neuspješnog pokušaja uručenja putem poštanske službe, dostavljanje obavljeno putem oglasne table Ustavnog suda 21. jula 2020. godine.
3. Okružni sud je 18. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok izvršenik nije dostavio odgovor u ostavljenom roku. Na traženje Ustavnog suda, Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je 24. juna 2020. godine dostavio dostavnicu o uručenju osporene odluke apelantu.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 4. septembra 2017. godine Osnovnom sudu podnio protiv izvršenika prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 77 0 Mal 037618 12 Kom od 1. jula 2013. godine radi naplate duga u iznosu od 391,92 KM sa kamatom i troškovima postupka.
6. Postupajući po navedenom prijedlogu, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 77 0 I 086052 17 Kom od 7. septembra 2017. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje popisom, zapljenom i procjenom pokretnih stvari izvršenika.
7. Postupajući po prigovoru izvršenika, Osnovni sud je Rješenjem broj 77 0 I 086052 17 Kom od 10. aprila 2018. godine odbio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju u odnosu na njega je održano na snazi.
8. Postupajući po žalbi izvršenika, Okružni sud je donio Rješenje broj 77 0 I 086052 18 Gž od 24. septembra 2018. godine kojim je uvažio žalbu izvršenika, rješenje Osnovnog suda od 10. aprila 2018. godine preinačio tako što se usvaja prigovor izvršenika i ukida rješenje o izvršenju, kao i sve sprovedene izvršne radnje.
9. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je osnov za izvršenje u ovom izvršnom predmetu pravosnažna i izvršna Presuda Osnovnog suda broj 77 0 Mal 037618 12 Kom od 1. jula 2013. godine kojom je obavezan izvršenik da apelantu po računu za januar 2013. godine isplati iznos od 391,92 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 25. februara 2013. godine, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75,00 KM. Dalje je naveo da iz stanja spisa proizilazi da izvršenik u prigovoru protiv rješenja o izvršenju navodi da je nastupila zastara navedenog potraživanja, jer je presuda donesena 1. jula 2013. godine, a izvršenje je pokrenuto nakon više od četiri godine. S tim u vezi, obrazložio je da je prvostepeni sud ocijenio da nije protekao zastarni rok iz člana 379 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), jer je apelant podnošenjem prijedloga za izvršenje 4. septembra 2017. godine prekinuo rok zastare u smislu člana 388 ZOO.
10. Okružni sud je ukazao da su članom 47 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) taksativno pobrojani razlozi za izjavljivanje prigovora, te da je pod tačkom 10 kao razlog naveden „ako je nastupila zastarjelost potraživanja o kojoj je odlučeno izvršnom ispravom”. Dalje je ukazao da, prema članu 379 stav 1 ZOO. sva potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti. Takođe je istakao da je izuzetak od ovog pravila propisan stavom 2 istog člana, tako da sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja, što znači da zakonodavac upućuje na primjenu člana 372 ZOO koji propisuje da povremena potraživanja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Okružni sud je naveo da je izvršnom ispravom, Presudom zbog propuštanja broj 77 0 Mal 037618 12 Kom od 1. jula 2013. godine, apelantu dosuđen iznos po računu za januar 2013. godine u određenom novčanom iznosu sa kamatom počev od 25. februara 2013. godine i troškovima postupka u određenom novčanom iznosu, te da se radi o dugu po osnovu isplate za isporučenu električnu energiju (dakle, o povremenom potraživanju). Stoga, ocjenjujući da je apelant 4. septembra 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje, Okružni sud je zaključio da je trogodišnji zastarni rok za podnošenje prijedloga za izvršenje istekao 25. februara 2016. godine (jer je potraživanje dospjelo 25. februara 2013. godine). Stoga je Okružni sud ocijenio da je prvostepeni sud zbog navedenih razloga pogrešno primijenio materijalno pravo, tj. čl. 379 i 388 ZOO, jer je u konkretnom slučaju trebalo da primijeni član 372 stav 1 ZOO.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno odredbi ZOO koje se odnose na zastarjelost potraživanja. Smatra da se Okružni sud pogrešno pozvao na član 379 stav 2 ZOO smatrajući da se radi o povremenim potraživanjima. S tim u vezi, tvrdi da potraživanja za isporučenu električnu energiju nisu povremena potraživanja, nego potraživanja koja dospijevaju u određenim rokovima i za koja je propisan poseban jednogodišnji rok zastarjelosti (član 378 ZOO). Dalje, ističe da je prijedlog za izvršenje podnio na osnovu pravosnažne sudske odluke, tako da je za potraživanja koja su utvrđena ovom odlukom zastarjelost mogla nastupiti tek istekom roka od deset godina od dana pravosnažnosti presude. Apelant smatra da je Okružni sud pogrešno protumačio odredbu člana 379 stav 2 ZOO (u apelaciji očitom omaškom navedeno član 372 stav 2 ZOO), jer se navedena odredba odnosi samo na povremena potraživanja koja proističu iz odluka navedenih u stavu 1 ovog člana i dospijevaju ubuduće. Ističe da su njegova potraživanja utvrđena pravosnažnom odlukom, te da ta potraživanja ne proističu iz te odluke, nisu povremena potraživanja, niti dospijevaju ubuduće.
b) Odgovor na apelaciju
12. Okružni sud navodi da u cijelosti ostaje kod razloga datih u osporenoj odluci, te smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 13 Evropske konvencije. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17, 43/17, 90/17, 58/18 i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima, jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Razlozi za prigovor Član 47. tačka 10.
Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:
10) ako je nastupila zastarjelost potraživanja o kojem je odlučeno izvršnom ispravom.
14. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima, jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi: Povremena potraživanja Član 372.
(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarevaju za tri godine od dospelosti svakog pojedinog davanja.
(2) Isto važi za anuitete kojima se u jednakim unapred određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne važi za otplate u obrocima i druga delimična ispunjenja.
Jednogodišnji rok zastarelosti Član 378. stav (1) tačka 1.
(1) Zastarevaju za jednu godinu:
1. potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimničarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;
Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima Član 379.
(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti.
(2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospevaju ubuduće, zastarevaju u roku predviđenom za zastarelost povremenih potraživanja.
Podizanje tužbe Član 388.
Zastarevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom poveriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbeđenja ili ostvarenja potraživanja.
VI.Dopustivost 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 77 0 I 086052 18 Gž od 24. septembra 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 30. novembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 27. decembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 19. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 20. S obzirom na to da apelant ima status javnog preduzeća (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3509/15 od 17. februara 2016. godine), Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Pravo na pravično suđenje 21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Ustavni sud, prije svega, konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant, kao tražilac izvršenja, pokrenuo na osnovu pravosnažne presude radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe. 23. Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, smatra da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe ZOO kada je zaključio da je protekao zastarni rok za podnošenje prijedloga za izvršenje.
24. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
25. Dakle, Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na mogućnost da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, tačka 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizuje, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 379 ZOO propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti (stav 1). Nadalje, stavom 2 navedenog člana propisan je izuzetak na način da je određeno da sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja. 27. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, ocjenjujući prigovor zastarjelosti koji je istakao izvršenik, zaključio da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba člana 379 stav 2 u vezi sa odredbom člana 372 ZOO. Naime, po mišljenju Okružnog suda, u konkretnom slučaju radi se o dugu po osnovu isplate za isporučenu električnu energiju, odnosno o povremenom potraživanju. Kako je potraživanje dospjelo 25. februara 2013. godine, a apelant 4. septembra 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje, Okružni sud je zaključio da je trogodišnji zastarni rok za podnošenje prijedloga za izvršenje istekao 25. februara 2016. godine. Stoga je, uz poziv na član 47 tačka 10.ZIP-a, ukinuo rješenje o izvršenju i sve sprovedene izvršne radnje. S druge strane, apelant tvrdi da su njegova potraživanja utvrđena pravosnažnom odlukom, da ta potraživanja ne proističu iz te odluke, da nisu povremena potraživanja, niti dospijevaju ubuduće, te se stoga primjenjuje desetogodišnji rok zastarjelosti iz člana 379 stav 1 ZOO.
28. Dovodeći navedeno u kontekst činjeničnog stanja i relevantnih odredbi ZOO, Ustavni sud podsjeća da je apelant predmetni izvršni postupak pokrenuo na osnovu izvršne isprave – pravosnažne Presude zbog propuštanja broj 77 0 Mal 037618 12 Kom od 1. jula 2013. godine, kojom je apelantu dosuđen određeni novčani iznos po računu za januar 2013. godine sa kamatom počev od 25. februara 2013. godine i troškovima postupka u određenom novčanom iznosu. Iz navedenog slijedi da, iako se radilo o potraživanju po osnovu isporučene električne energije, presuda se odnosila na jedan fiksni iznos (iznos po računu za januar 2013. godine) koji je izvršenik dužan isplatiti apelantu, te se, dakle, u datim okolnostima ne radi o povremenim potraživanjima koja, u smislu člana 379 stav 2 ZOO, „dospevaju ubuduće“. Stoga, ne ulazeći u pitanje prirode potraživanja po osnovu električne energije, Ustavni sud zaključuje da iz navedenog ne proizilazi da takva presuda ispunjava uslove za primjenu člana 379 stav 2 ZOO. Naime, prema navedenom stavu, potrebno je da se radi o povremenim potraživanjima koja proističu iz odluka ili poravnanja (iz stava 1 istog člana) i dospijevaju ubuduće. U predmetnoj presudi, kako je već navedeno, radilo se o jednom fiksnom iznosu novčanog potraživanja koje je dospjelo. Ustavni sud podsjeća da arbitrarnost postoji uvijek kada odluka nema čvrst osnov u zakonima, stabilnoj sudskoj praksi i logičnom rasuđivanju u vezi sa nekim pitanjem. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja arbitrarno tumačio relevantne odredbe ZOO kada je na pitanje zastarjelosti apelantovog potraživanja iz izvršne isprave koje je utvrđeno u fiksnom iznosu primijenio odredbu člana 379 stav 2 ZOO, te ukinuo rješenje o izvršenju i sve sprovedene izvršne radnje.
29. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ostali navodi 30. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak 31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada je osporenom odlukom Okružnog suda, zbog proizvoljne primjene odredbe člana 379 ZOO, ukinuto rješenje o izvršenju po apelantovom prijedlogu i sve sprovedene izvršne radnje.
32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević