Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2535/20 (M. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2535/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2535/20, rješavajući apelaciju Mladena Mimića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Mimića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 P 050665 19 Rev od 27. februara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Mimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 21. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 P 050665 19 Rev od 27. februara 2020. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 050665 19 Gž od 17. aprila 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 P 050665 18 P od 19. marta 2019. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 P 050665 18 P od 19. marta 2019. godine tužba apelanta protiv tužene (Opštine Milići), radi poništenja rješenja o arondaciji, smatra se povučenom. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelant na nastavku pripremnog ročišta održanog 7. februara 2019. godine obaviješten da je taj sud zakazao glavnu raspravu za 19. mart 2019. godine uz napomenu da drugi poziv neće dobiti, te da je tom prilikom upozoren na posljedice svog nedolaska. Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 97. stav (3) Zakona o parničnom postupku propisano da će se smatrati da je tužilac povukao tužbu ako, bez opravdanog razloga, ne dođe na ročište za glavnu raspravu. Osnovni sud je naveo da je, s obzirom da apelant nije pristupio na zakazanu glavnu raspravu, niti je svoj izostanak opravdao, shodno navedenim zakonskim odredbama, a u vezi sa članom 175. stav (3) ZPP donio odluku da je predmetna tužba povučena.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda, Okružni sud je rješenjem broj 92 0 P 050665 19 Gž od 17. aprila 2019. godine potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda, Vrhovni sud je rješenjem broj 92 0 P 050665 19 Rev od 27. februara 2020. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301.b) ZPP propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, a izuzetno od ovog stava, stranka može sama izjaviti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašten da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant lično, koji je prema stanju spisa predmeta nastavnik matematike i fizike, dakle, nije pravnik i nema položen pravosudni ispit usljed čega izjavljena revizija nije dozvoljena. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je zaključio da je predmetnu reviziju trebalo odbaciti, shodno odredbama člana 247. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu ZPP, odnosno nije pristupio na zakazano ročište za glavu raspravu, iako je uredno pozvan, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu za glavnu raspravu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2535/20 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio