Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7714/18 (J. O.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7714/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine , u predmetu broj AP-7714/18, rješavajući apelaciju Jure Ostojića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka c) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jure Ostojić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 236183 17 Rev od 16. oktobra 2018. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 236183 13 Gž od 28. juna 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 236183 12 P od 28. novembra 2012. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Jure Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Međugorja, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 29. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 236183 17 Rev od 16. oktobra 2018. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 236183 13 Gž od 28. juna 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 236183 12 P od 28. novembra 2012. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 236183 12 P od 28. novembra 2012. godine obavezan je „Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantu, na ime naknade nematerijalne štete po određenim osnovama određene novčane iznose, sve pobliže precizirano u izreci presude, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.252,14 KM, dok je odbijen tužbeni zahtjev za troškove liječenja u određenom novčanom iznosu.

3. Protiv navedene presude u dijelu koji se odnosi na troškove postupka tuženi je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 P 236183 13 Gž od 28. juna 2017. godine žalbu uvažio, te prvostepenu presudu preinačio na način da je tuženog obavezao da apelantu isplati na ime naknade troškova postupka iznos od 1.819,65 KM.

4. Apelant je 25. jula 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 236183 13 Gž od 28. juna 2017. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu, broj AP-3184/17 od 22. maja 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio navedenu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine. Istom odlukom, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Jure Ostojića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Rješavajući po apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 236183 17 Rev od 16. oktobra 2018. godine, kojom je revizija odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je revizija protiv odluke o troškovima postupka dopuštena pod uslovima iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) uz ispunjenje dva kumulativna uslova i to prvog, da bi revizija po navedenoj zakonskoj odredbi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, i drugog da pobijani dio pravosnažne odluke o naknadi troškova postupka prelazi iznos od 10.000,00 KM. Međutim, kako u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena jer pobijani dio pravosnažne odluke o naknadi troškova postupka iznosi 1.819,65 KM, Vrhovni sud je reviziju odbacio kao nedopuštenu primjenom člana 247. stav 2. ZPP-a.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni relevantnih procesnih i materijalnih zakonskih propisa i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

8. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine.

9. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 25. jula 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine, koji je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/17 od 22. maja 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojena navedena apelacija i utvrđena povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine, dok je odbijena kao neosnovana apelacija podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu.

10. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/17 riješio apelaciju apelanta koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelant nije Ustavnom sudu predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučuje, nego uz isticanje nezadovoljstva obzirom da je Vrhovni sud po izjavljenoj reviziji apelanta protiv rješenja Kantonalnog suda od 28. juna 2017. godine, istu odbacio kao nedozvoljenu. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/17 od 22. maja 2019. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7714/18 (J. O.) | Sudska praksa | Aktio