Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2725/20 (J. H.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Invalid
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2725/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2725/20, rješavajući apelaciju Jasmina Husičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jasmin Husičić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006662 18 U od 16. aprila 2020. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj: UP-I-03-41-ZKZ-7366/16 od 16. maja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Husičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 28. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006662 18 U od 16. aprila 2020. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj: UP-I-03-41-ZKZ-7366/16 od 16. maja 2018. godine.
2. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Ministarstva broj: UP-I-03-41-ZKZ-7366/16 od 16. maja 2018. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje Službe za društvene djelatnosti općine Žepče broj: UP-I-06-41-255/05 od 7. februara 2005. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VII sa 50% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja zadobijenog vršeći vojne dužnosti za vrijeme službe u Oružanim snagama (AR BiH), te da ima pravo na ličnu invalidninu u navedenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana zakonom, s tim da prava priznata tim rješenjem pripadaju od 16. maja 2018. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.
3. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da je u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelanta po službenoj dužnosti, ostvarenog na osnovu rješenja Službe za društvene djelatnosti općine Žepče od 7. februara 2005. godine na koje je data saglasnost Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona od 29. decembra 2005. godine, Ministarstvo je dostavilo spis predmeta ljekarskoj komisiji za vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite u Zenici. Vrhovni sud je naveo da je ljekarska komisija na osnovu pregleda i cjelokupne medicinske dokumentacije donijela nalaz i mišljenju od 10. oktobra 2017. godine, kojim se ukupan vojni invaliditet apelanta cijeni u visini od 50%, te da je po prigovoru apelanta na isti nadležna ljekarska komisija donijela nalaz i mišljenje od 12. decembra 2017. godine (konačan sa danom 12. decembra 2017. godine), kojim je potvrdila nalaz i mišljenje od 10. oktobra 2017. godine, kako u pogledu invaliditeta apelanta, po osnovu ranjavanja, u visini od 50%, tako i u pogledu obrazloženja, datog ponovnim uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu uz neposredni pregled apelanta. Vrhovni sud je naveo da je iz saglasnih nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija od 10. oktobra 2017. godine i 12. decembra 2017. godine, Ministarstvo pravilno utvrdilo da je prilikom ranije ocjene revizione i prvostepene ljekarske komisije ukupni vojni invaliditet tužitelja, po osnovu ranjavanja, cijenjen po tački 149-c Liste, a da su sada nadležne ljekarske komisije vojni invaliditet cijenile samo analogijom tačke 149.b u visini od 50% shodno medicinskoj dokumentaciji i pregledu apelanta. Vrhovni sud je naveo i da su nadležne ljekarske komisije, suprotno navodima apelanta, u saglasnim nalazima i mišljenjima dale potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga kako za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja, tako i za novu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu sa odredbama člana 8. i člana 13.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta. Vrhovni sud je naveo i da sam apelant svojim navodima nije doveo u bilo kakvu sumnju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, niti je konkretno naveo iz kojih razloga su oštećenja njegovog organizma po osnovu pogoršanja oboljenja eventualno veća od utvrđenih.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje i načela vladavine prava kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava zaključak ljekarske komisije o stepenu invaliditeta, te smatra da je Vrhovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant navodi da se u konkretnoj situaciji nije mogla primijeniti analogija, s obzirom da u konkretnoj pravnoj situaciji nema pravne praznine, jer je tč. 149. pod c) Liste procenata vojnog invaliditeta propisano na koju povredu se ista odnosi i u kojem razmaku se može utvrditi, odnosno priznati vojni invaliditet.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud ukazuje i da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević