Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-148/19 (M. H.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-148/19

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 148/19, rješavajući apelaciju Muhameda Halilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Muhameda Halilovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 062171 18 Kž od 17.

oktobra 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Muhamed Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica podnio je 10. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 062171 18 Kž od 17. oktobra 2018. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 19. maja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno tužilaštvo su dostavili odgovore na apelaciju 4. juna i 24. jula 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Kantonalno tužilaštvo je 18. decembra 2014. godine protiv apelanta podiglo optužnicu (potvrđena 7. januara 2015. godine) zbog krivičnog djela nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

6. Na ročištu o saslušanju apelanta kao optuženog održanom 12. februara 2015. godine apelant se izjasnio da nije kriv za predmetno krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

7. Iz stanja spisa predmeta (odgovora na apelaciju Općinskog suda) proizlazi da je predmet zadužio drugi sudija u K fazi postupka, te da je glavni pretres zakazan za 7. juli 2015. godine.

8. Glavni pretres zakazan za 7. juli 2015. godine je odgođen jer apelantov branilac nije bio u mogućnosti pristupiti glavnom pretresu, pa je on zakazan za 28. juli 2015. godine.

9. Glavni pretres zakazan za 28. juli 2015. godine je odgođen jer nije pristupila oštećena, pa je on zakazan za 6. oktobar 2015. godine.

10. Na glavnom pretresu od 6. oktobra 2015. godine iznesena su uvodna izlaganja i saslušana svjedokinja – oštećena.

11. Glavni pretres koji je odložen za 8. januar 2016. godine nije održan jer je postupajući sudija bio na bolovanju.

12. Na glavnom pretresu od 4. februara 2016. godine postupak je vođen iznova i na tom pretresu je saslušana svjedokinja – dokaz Tužilaštva.

13. Glavni pretres je odložen za 16. mart 2016. godine, nakon čega je apelantov branilac podnio molbu za odgodu navedenog pretresa, koji je odgođen za 17. maj 2016. godine, a nastavak za 9. juni 2016. godine.

14. Spis predmeta u ovoj krivičnoj stvari je 25. oktobra 2016. godine presigniran drugom sudiji zbog odlaska postupajućeg sudije u penziju, nakon čega je glavni pretres zakazan za 12. januar 2017. godine, te 20. april 2017. godine i 19. juli 2017. godine.

15. Glavni pretres zakazan za 19. juli 2017. godine je odgođen na molbu apelantovog branioca, te je novi pretres zakazan za 26. oktobar 2017. godine, a zatim za 14. decembar 2017. godine, 11. januar 2018. godine i 4. februar 2018. godine kada je dokazni postupak završen.

16. Na glavnom pretresu održanom 12. februara 2018. godine Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 K 062171 15 K kojom je apelant oslobođen optužbe. Iz obrazloženja presude proizlazi da je tokom dokaznog postupka saslušano više svjedoka (E. H., F. H., E. H., F. B. i M. S. J., J. H., M. M., Dž. H. i M. K.) i izvršen uvid i čitanje označene materijalne dokumentacije.

17. Kantonalno tužilaštvo je 4. aprila 2018. godine izjavilo žalbu protiv presude Općinskog suda od 12. februara 2018. godine, a koja žalba je dostavljena apelantu i njegovom braniocu na odgovor 3. maja 2018. godine.

18. Općinski sud je cijeli spis predmeta 31. maja 2018. godine dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

19. Kantonalni sud je 17. oktobra 2018. godine donio Presudu broj 33 0 K 062171 18 Kž kojom je odbio žalbu Kantonalnog tužilaštva i potvrdio prvostepenu presudu od 12. februara 2018. godine.

20. Kantonalni sud je cjelokupan spis predmeta s drugostepenom presudom dostavio Općinskom sudu 29. oktobra 2018. godine (proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda), odnosno 30. oktobra 2018. godine (proizlazi iz odgovora na apelaciju Općinskog suda).

21. Iz stanja spisa predmeta (fotokopije dostavnica) proizlazi da je Općinski sud drugostepenu presudu dostavio apelantovom braniocu 13. novembra 2018. godine, a apelantu 15. novembra 2018. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

22. Apelant navodi kao osporenu odluku presudu Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine, ukazujući na kršenje „prava na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i „prava na imovinu“ iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant ističe da je u Općinskom sudu protiv njega vođen postupak koji je pokrenut po prijavi apelantove bivše supruge, te da je predmetni postupak vođen od 2014. godine i završen tek 2018. godine. U tom smislu ističe da je za vrijeme tog postupka bio spriječen da pribavi uvjerenje o nevođenju postupka, te da je apelant „poseban teret nosio iz razloga što potiče iz časne porodice, jer sam bio student na pravnom fakultetu, jer mu je otac notar, jer su Živinice mala sredina, što je sve kod apelanta tokom svih ovih godina prouzrokovalo tešku duševni bol“. S obzirom na navedeno, apelant ukazuje da je „ovo suđenje trajalo dugo, što je suprotno zakonu, evropskim standardima i ustavnim principa BiH“. Stoga apelant ističe da su mu povrijeđena „prava zagarantirana Konvencijom i Ustavom“.

b)Odgovor na apelaciju

23. Kantonalni sud je naveo da je cjelokupan spis Općinskog suda broj 33 0 K 062171 15 K dostavljen Kantonalnom sudu 31. maja 2018. godine radi odlučivanja po žalbi tužioca Kantonalnog tužilaštva protiv presude Općinskog suda od 12. februara 2018. godine. Dalje je navedeno da je, nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine, cjelokupan spis sa navedenom presudom Kantonalnog suda dostavljen 29. oktobra 2018. godine Općinskom sudu. Zatim je Kantonalni sud istakao da, budući da taj sud nije utvrdio povredu apelantovog prava u krivičnom postupku, nije došlo do povrede ljudskih prava i sloboda utvrđenih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni povreda utvrđenih članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

24. Općinski sud je, prije svega, naveo da je prvostepeni postupak vođen i okončan u okviru razumnog roka. Potom je Općinski sud ukazao na hronologiju predmetnog krivičnog postupka, a što je pobliže opisano u činjeničnom dijelu ove odluke. Što se tiče apelantovog navoda da je za vrijeme dok je vođen krivični postupak bio spriječen pribaviti uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka, Općinski sud je ukazao da ti navodi nisu tačni, pozivajući se u tom smislu na sadržaj člana 19. ZKPFBiH. Dalje je navedeno da je, s obzirom na provedene dokaze i Kantonalnog tužilaštva i odbrane, te da je glavni pretres dva puta odgađan na molbu odbrane, da su spisi predmeta presignirani drugom sudiji i da je sve dokaze trebalo ponovo izvesti, krivični postupak završen u granicama razumnog roka. Cijeneći navedene činjenice, Općinski sud je naveo da predmetnu apelaciju treba odbiti kao neosnovanu ili odbaciti kao nedopuštenu.

25. Kantonalno tužilaštvo je navelo da su navodi iz apelacije apsolutno neosnovani zato što je to tužilaštvo podiglo optužnicu koju je potvrdio Općinski sud, te su tokom postupka izvođeni dokazi i po prijedlogu optužbe i po prijedlogu odbrane, a dinamiku izvođenja dokaza, te odlučivanja po izjavljenim žalbama je određivao sud. Dalje je navedeno da je tokom čitavog postupka oštećena svjedočila i ostala dosljedna tome da ju je njen bivši suprug – apelant fizički i psihički maltretirao, a što je potvrđivao i njen otac, kao i drugi svjedoci. Slijedom navedenog, Kantonalno tužilaštvo je istaklo da je krivični postupak vođen u skladu sa „dinamikom suda“, posebno ukazujući da je i sam apelant predlagao mnogo dokaza koji su tokom postupka izvođeni. Slijedom navedenog je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14). Za potrebe ove odluke će se koristiti neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 14. st. (1) i (2) Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 254. stav (2) Obaveze sudije odnosno predsjednika vijeća (2) Dužnost sudije odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta, i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari.

VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U konkretnom slučaju apelant ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke u predmetnom krivičnom postupku koji je vođen protiv njega, a koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Navedena presuda je dostavljena apelantovom braniocu 13. novembra 2018. godine, odnosno apelantu 15. novembra 2018. godine, dok je apelacija podnesena 10. januara 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da je apelant kao osporenu odluku naveo presudu Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine, navodeći pritom na općenit način kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud smatra da, u svjetlu apelacionih navoda i činjenica konkretnog predmeta, predmetna apelacija svojom suštinom pokreće isključivo pitanja obuhvaćena garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi s pravom na donošenje odluke u razumnom roku, iz kojeg razloga će Ustavni sud ispitati navode apelacije po ovom pravnom osnovu.

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (…)

34. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te, stoga, apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Osnovna načela

35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda, pri ocjeni razumnog roka početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, Presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138, te Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, stav 47, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi ibid. Wemhoff, stav 18).

37. U konkretnom slučaju, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je optužnica protiv apelanta podignuta 18. decembra 2014. godine. Nesporno je da su podizanju optužnice morale prethoditi i druge radnje na osnovu kojih je apelant mogao saznati o postojanju optužbi protiv njega. Međutim, kako se apelant u tom smislu nije izjašnjavao, to je Ustavni sud za početak relevantnog perioda uzeo 18. decembar 2014. godine (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3994/18 od 20. maja 2020. godine, stav 72, dostupna na www.ustavnisud.ba). Postupak protiv apelanta je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine. Stoga, krivični postupak protiv apelanta u relevantnom periodu je trajao oko tri godine i 10 mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

38. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom krivičnom postupku, u svjetlu specifičnosti pravne naravi krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret (nasilje u porodici) i utvrđivanja njegove krivičnopravne odgovornosti, saslušano više svjedoka, pa se može reći da se radilo o relativno složenom predmetu.

39. Sljedeći kriterij koji je potrebno ispitati je ponašanje stranaka u postupku. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i opće načelo o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između tih načela ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi Evropski sud, Boddaert protiv Belgije, Presuda broj 12919/87 od 22. septembra 1992. godine, stav 39).

40. Kada je u pitanju ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža je prvostepeni sud tokom trajanja postupka (nakon potvrđivanja optužnice do donošenja prvostepene presude – period od oko tri godine i jedan mjesec) nesporno preduzimao niz procesnih radnji u vidu održavanja ročišta o saslušanju apelanta o izjašnjenju krivnje, nakon čega je zakazano i održano više glavnih rasprava (vidjeti pobliže dio ove odluke Činjenično stanje). Pritom, Ustavni sud ukazuje i da je tokom trajanja prvostepenog postupka prvenstveno predmetni krivični spis predmeta zadužio drugi sudija prije održavanja glavne rasprave, te da su pojedini glavni pretresi odgađani zbog bolovanja postupajućeg sudije, odnosno nedolaska oštećene na zakazani glavni pretres, kao i da je postupak vođen iznova (od 4. februara 2016. godine), te da je naknadno došlo do ponovnog presigniranja predmetnog spisa predmeta drugom sudiji zbog odlaska postupajućeg sudije u penziju. Sve navedeno, prema ocjeni Ustavnog suda, predstavlja objektivne okolnosti u kontekstu sagledavanja ponašanja suda. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je odluka po izjavljenoj žalbi protiv prvostepene presude donesena u roku od oko četiri mjeseca nakon što je Kantonalni sud primio spis predmeta na postupanje od Općinskog suda. Dakle, Kantonalni sud je iskazao nesporno adekvatnu ažurnost i karakter kontrolnog mehanizma u postupku odlučivanja po žalbi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su u datim okolnostima redovni sudovi u primjerenim rokovima preduzimali radnje iz svoje nadležnosti, pa u tom segmentu Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da su oni svjesno i namjerno odugovlačili predmetni krivični postupak.

41. S druge strane, kada je u pitanju apelantovo ponašanje, odnosno ponašanje njegove odbrane, Ustavni sud primjećuje postojanje određenog stepena doprinosa dužini trajanja predmetnog (prvostepenog) postupka budući da je u jednom navratu glavni pretres odgođen zbog nedolaska apelantovog branioca, dok su dvije zakazane glavne rasprave odgođene na inicijativu (molbu) apelantove odbrane. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ponavlja da garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da svako ima pravo na suđenje u razumnom roku u krivičnim stvarima treba da osigura da osuđeno lice ne bude predugo pod optužbom i da optužba bude utvrđena. Neizvjesnost u kojoj se optuženi nalazi može biti otklonjena samo konačnom odlukom o optužbi. Međutim, u konkretnom slučaju, Ustavni sud ipak ne nalazi da je dužina trajanja predmetnog krivičnog postupka, sagledanog kroz sve preduzete radnje/aktivnosti dva redovna suda (u trajanju od ukupno oko tri godine i 10 mjeseci) i postojanje apelantovog doprinosa trajanju prvostepenog postupka, bila prekomjerna i da nije ispunila zahtjev „razumnog roka“, slijedom čega nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

42. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, u krivičnom postupku koji je predmet ove odluke nije došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da se u datim okolnostima konkretnog slučaja, u kojem je pored objektivnih okolnosti evidentan i apelantov određeni doprinos, relevantni period od tri godine i 10 mjeseci na dvije sudske instance ne može smatrati nerazumnim trajanjem postupka.

44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-148/19 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio