Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4224/19 (B. M.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4224/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4224/19, rješavajući zahtjev Božane Martinović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi Božane Martinović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Assemini (CA) Sardegna-Italija, podnijela je 5. novembra 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58-0-I-204388-18-I od 25. oktobra 2019. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4224/19.

2. Apelantica je 28. jula 2020. godine podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 58-0-I-204388-18-I od 25. oktobra 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji te je dostavila i dopune apelacije od 16. decembra 2019. godine, 16. januara 2020. godine, 25. juna 2020. godine i 5. augusta 2020. godine.

3. Apelantica je 6. decembra 2019. godine podnijela i apelaciju protiv rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine i 6. novembra 2019. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4814/19.

4. Apelantica je 29. jula 2020. godine podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine i 6. novembra 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji te je dostavila i dopunu apelacije od 5. augusta 2020. godine kojom je apelacione navode proširila i na rješenje Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 079393 19 Gži od 9. januara 2020. godine kojim je odlučeno o žalbi apelantice protiv navedenih rješenja Općinskog suda.

5. Obzirom na to da je ista apelantica dostavila Ustavnom sudu dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču sličnog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-4224/19 i AP-4814/19 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4224/19. Činjenice predmeta AP-4224/19

6. Osnovni sud u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je rješenja o izvršenju br. 95-I-P-000110-17-P4 i 95-I-P-001371-17-P4 od 17. jula 2017. godine kojima je apelantica obavezana da tražiteljici izvršenja Olgi Milačić (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja) naknadi ukupan iznos od 11.964,00 KM po osnovu troškova parničnih postupaka u kojima su donesena rješenja kojima se tužbe apelantice smatraju povučenim odnosno odbačenim zbog zloupotrebe prava na podnošenje tužbe. Obzirom da apelantica nije postupila po navedenim rješenjima tražiteljica izvršenja je podnijela prijedlog Općinskom sudu za izvršenje na nekretninama apelantice

– stanu preciziranom u rješenju a koji se nalazi u Mostaru (u daljnjem tekstu: predmetni stan) i koji je u suvlasništvu apelantice i Pere Martinovića. Rješenjem Općinskog suda broj 58-0-I-204388-18-I od 25. oktobra 2019. godine usvojen je navedeni prijedlog za izvršenje te je Općinski sud donio i zaključak broj 58-0-I-204388-18-I od 28. oktobra 2019. godine kojim je naložio zemljišno-knjižnom uredu tog suda da izvrši zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na predmetnom stanu u odgovarajuće evidencije u kojima je evidentiran predmetni stan.

7. Protiv navedenog rješenja o izvršenju i apelantica i tražiteljica izvršenja su izjavile prigovore. Rješenjem Općinskog suda broj 58-0-I-204388-18-I od 8. jula 2020. godine apelanticin prigovor je usvojen, rješenje o izvršenju stavljeno van snage i sve provedene radnje ukinute. Prigovor tražiteljice izvršenja je odbijen te je ona obavezana da apelantici naknadi troškove postupka precizirane u rješenju. Protiv navedenog rješenja tražiteljica izvršenja je 16. jula 2020. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu po kojoj još nije donesena odluka.

Činjenice predmeta AP-4814/19

8. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine usvojen je prijedlog Pere Martinovića (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) i dozvoljeno izvršenje presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 079393 14 Gž od 3. decembra 2014. godine kojom je apelantica obavezana da tražitelju izvršenja naknadi troškove tog parničnog postupka u iznosu od 3.150,00 KM. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela prigovor Općinskom sudu te i žalbu Kantonalnom sudu.

9. Nakon toga Općinski sud je donio i zaključak od 28. oktobra 2019. godine kojim je naložio zemljišno-knjižnom uredu tog suda da izvrši zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na nekretnini apelantice-predmetnom stanuu odgovarajuće evidencije. Protiv navedenog zaključka apelantica je ponijela prigovor koji je odbačen rješenjem Općinskog suda od 6. novembra 2019. godine nakon čega je apelantica i protiv navedenog rješenja podnijela žalbu Kantonalnom sudu.

10. Kantonalni sud je donio rješenje broj 58 0 P 079393 19 Gži od 9. januara 2020. godine kojim je žalba apelantice, protiv rješenja od 6. novembra 2019. godine odbijena, i navedeno rješenje potvrđeno, a protiv rješenja od 19. marta 2019. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je Općinski sud 28. oktobra 2019. godine donio zaključak kojim je zk uredu tog suda naložio da izvrši zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na nekretnini apelantice te da je apelantica izjavila prigovor protiv tog zaključka koji je odbačen kao nedopušten rješenjem od 6. novembra 2019. godine. S tim u vezi je navedeno da je zabilježba izvršna radnja i da je izvršni sud dužan čim donese rješenje o izvršenju na nekretninama izvršenika, naložiti po službenoj dužnosti zabilježbu rješenja o izvršenju (član 72. stav 1. Zakona o izvršnom postupku). Navedeno je i da je odredbom člana 12. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv zaključka o zabilježbi nije dopušten pravni lijek. Kako se zaključkom ne rješava o meritumu već o pitanjima upravljanja izvršnim postupkom i preduzimanju određenih izvršnih radnji dopuštenih i propisanih Zakonom o izvršnom postupku u cilju provođenja izvršenja, to na zaključak, kako je obrazložio taj sud, nisu dozvoljeni pravni lijekovi, odnosno zaključak se ne može pobijati niti žalbom niti prigovorom zbog čega je apelanticina žalba protiv navedenog rješenja kojim je prigovor protiv zaključka odbačen kao nedopušten, odbijena.

11. Kantonalni sud je naveo i da je apelantica protiv rješenja o izvršenju od 19. marta 2019. godine izjavila prigovor o kojem nije riješeno te je protiv istog rješenja podnijela i predmetnu žalbu. Kako je odredbom člana 12. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da se protiv rješenja o izvršenju u prvom stepenu može izjaviti prigovor, a žalba samo kada je to zakonom određeno, a da je članom 46. istog zakona propisano da je prigovor jedini pravni lijek protiv rješenja o izvršenju, te kako je apelantica u konkretnom slučaju protiv navedenog rješenja izjavila prigovor prvostepenom sudu o kojem još nije donesena odluka to, kako je obrazložio taj sud, apelantica nije ovlaštena na podnošenje žalbe zbog čega je u odnosu na ovo rješenje apelanticina žalba odbačena kao nedozvoljena.

12. U veoma opširnim apelacijama apelantica navodi da smatra da su joj osporenim odlukama prekršena prava iz čl. II/3.e), k) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1., čl. 8, 13, 14. i

41. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju te člana 26. Međunarodnog pakta (ne precizira kojeg pakta). Navodi da su prijedlog za izvršenje i sve radnje u predmetu broj 58-0-I- 204388-18-I poduzete od strane neovlaštenog lica-advokatskog ureda preciziranog u apelaciji obzirom da taj ured nije imao urednu punomoć tražiteljice izvršenja. Navodi da u tom predmetu, tačnije u spisu ne postoje originalni dokumenti i da ima saznanja da navedeni advokatski ured namjerava na nezakonit način da u spis uloži originalnu dokumentaciju. Smatra da u ovom predmetu nisu usklađeni prijedlog i rješenje za izvršenje te da ne postoji vjerodostojna isprava na osnovu koje bi se izvršenje poduzelo.

13. Apelantica, također, navodi i da se u predmetu 58 0 P 079393 19 na nezakonit način traži da potraživani iznos troškova postupka umjesto tražitelju izvršenja uplati na račun advokatske kancelarije. Navodi i da joj se u oba predmeta, zabilježbom izvršenja na nekretnini-stanu, pokušava oteti imovina i uskrati svako od navedenih prava zagarantovanih konvencijom, ustavom i zakonima. Smatra i da oba izvršna postupka predugo traju te traži da joj zbog toga Ustavni sud dodijeli naknadu nematerijalne štete. Zbog navedenog, te kako žalba ne odlaže izvršenje, traži da Ustavni sud u oba predmeta donese privremenu mjeru, kojim bi se obustavilo izvršnje do donošenja odluke o apelacijama.

14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, što u okolnostima konkretnog slučaja ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po odlukama koja su izvršne. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovanim.

17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4224/19 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio