Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7663/18 (G. P., M. P. i M. I.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
  • Posjed
  • Uknjižba
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7663/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-7663/18, rješavajući apelaciju Gradimira Pavlovića i drugih, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gradimira Pavlovića, Momira Pavlovića i Marte Ilić rođ. Pavlović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003389 16 Uvp od 20. septembra 2018. godine i Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 003389 14 U od 30. aprila 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gradimir Pavlović, Momir Pavlović i Marta Ilić rođ. Pavlović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Teslića, koje zastupa Fuad Prnjavorac, advokat iz Tešnja, podnijeli su 27. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 003389 16 Uvp od 20. septembra 2018. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 003389 14 U od 30. aprila 2015. godine.

Uvodne napomene

2. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) je, odlučujući po zahtjevu Mitra i Milorada Pavlovića za ispravku upisa, rješenjem od 21. juna 2010. godine odbila zahtjev za ispravku upisa, odnosno usklađivanje stanja u katastru nekretnina sa zk uloškom 543 k.o. Vrućica 1, za parcele označene kao k.č. 1260/2 k.o. Vrućica 1. i k.č. 746/1 k.o. Vrućica 1.

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka(u daljnjem tekstu: Uprava) od 10. septembra 2010. godine odbijena je žalba Mitra i Milorada Pavlovića podnesena protiv Rješenja Područne jedinice od 21. juna 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je „na predmetnom zemljištu u katastarskom operatu bio upisan Pavlović Mile Savo, a ne Pavlović Mitra Savo“ pa samim tim žalitelji nisu dokazali činjenica o pravnoj vezi navedenih lica i prednika žalitelja

4. Presudom Okružnog suda broj 21.03/952.1-555/10 od 10. septembra 2010. godine odbijena je tužba Mitra i Milorada Pavlovića podnesena protiv rješenja Uprave od 10. septembra 2010. godine. U obrazloženju presude je navedeno da tužitelji nisu dokazali da su ispunjeni uslovi za poništenje osnova upisa pravnih prednika Save (Mila) Pavlovića, odnosno njegove kćerke apelantice Marte u katastrskom operatu na predmetnim parcelama budući da „tužioci nisu dokazali da je odlukom nadležnog organa ili suda poništen osnov ni za izvršeni upis Ilić Marte […], niti su prodonijeli odluku suda kojom je utvrđeno njihovo pravo posjeda na predmetnoj nekretnini“. Stoga je tužba imenovanih lica odbijena primjenom odredbi čl. 78. i 80. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“, broj 19/96 i 15/10, u daljnjem tekstu: Zakon o katastru zemljišta).

5. Presudom Vrhovnog suda broj 13.0 U 001158 11 Uvp od 19. septembra 2012. godine usvojen je zahtjev Mitra i Milorada Pavlovića za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda od 10. septembra 2010. godine, tako što je osporeni akt tj. Rješenje Uprave od 10. septembra 2010. godine poništeno.

6. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je u predmetnom postupku od strane organa uprave i Okružnog suda, potpuno zanemareno pravosnažno rješenje Sreskog suda u Tesliću broj R- 341/55 o razvrgnuću kmetskog selišta prema kojem zakonski nasljednici Save (Mila) Pavlovića koji su upisani u katastarskom operatu kao korisnici predmetnih parcela nisu imali pravni osnov za upis, jer iz navedenog rješenja proizilazi direktan osnov upisa pravnih prednika Save (Mitra) Pavlovića. Imajući u vidu navedeno po ocjeni Vrhovnog suda su ostvareni razlozi propisani odredbom člana 35. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: , pa je zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda uvažen na osnovu odredbe člana 40. st. 1. i 2. citiranog zakona tačke 2. i 4. ZUS.

Postupak okončan osporenim odlukama

7. Područna jedinice je Rješenjem broj 21.46/952.1-838/14 od 30. septembra 2014. godine, „rješavajući po Zapisniku o izvršenom nadzoru“ od 3.juna 2014. godine i dopuni tog zapisnika od 23. jula 2014. godine, utvrdila da se usaglašava upis u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnoj knjizi na parcelama: k.č. 1260/02 površine 16000 m2, k.o. Vrućica i k.č. 746/1 površine 5225 m2, k.o. Vrućica (u daljnjem tekstu: predmetne parcele). Također je utvrđeno, da će se po pravosnažnosti ovog rješenja izvršiti usaglašavanje upisa u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnoj knjizi, tako što će se na predmetnim parcelama upisati pravo posjeda u korist: Mitra Save Pavlovića, Milorada Save Pavlovića [dakle lica koja su pokrenula prethodno prezentirani postupak za ispravku upisa], Ilije Save Pavlovića, Velibora Save Pavlovića, Bore Save Pavlovića, Nedeljka Save Pavlovića i Rose Save Janjić sa dijelom od po 1/7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenje doneseno nakon održane rasprave kojoj su prisustvovali apelanti te lica koja su pokrenula prethodno prezentirani postupak za ispravku upisa kao i stručno lice geodetske struke. Zatim je područna jedinica na osnovu dokaza u spisu detaljno prezentirala hronologiju upisa u katastarskom operatu na predmetnim nekretninama te u konačnici obrazložila da je u toku postupka utvrđeno da ne postoji pravni osnov upisa u katastarskom operatu na predmetnim parcelama te da je Područna jedinica „postupila suprotno Zakonu kada je bez pravnog osnova izvršila upise na predmetnim parcelama, iako je imala valjan pravni osnov pravosnažno rješenje o razvrgnuću kmetskog selišta P- 341/55, a na što je ukazao Vrhovni sud RS u svojoj presudi br. 13 0 U 001158 11 Uvp od 19.09.2012. g, zbog čega je ovaj Organ i odlučio kao u dispozitivu“ predmetnog rješenja.

8. Rješenjem Uprave broj 21.03/952.1-1018/14 od 24. decembra 2014. godine, odbijene su žalbe apelanta te AD „Promtekst“ Teslić izjavljene proziv rješenja Područne jedinice kao neosnovane. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Područna jedinica predmetni postupak pokrenula po službenoj dužnosti, na osnovu Zapisnika o izvršenom nadzoru tužene broj 21.05 47- 38/14 od 3. juna 2014 godine, dopune navedenog zapisnika od 23. jula 2014. godine i 3. septembra 2014. godine, kojim je Područnoj jedinici naloženo da provede postupak usaglašavanja upisa predmetnih parcela u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnoj knjizi u skladu sa Rješenjem Sreskog suda u Tesliću broj R-341/55 o razvrgnuću kmetskog selišta i Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 001158 11 Uvp od 19. septembra 2012. godine. Područna jedinica je stoga je postupajući po službenoj dužnosti utvrdila da su predmetne parcele u zemljišnoj knjizi upisane u korist zakonskih nasljednika Save Mitra Pavlovića na temelju pravosnažnog Rješenje o razvrgnuću kmetskog selišta, koje rješenje nije provedeno u katastarskom opreratu. Stoga ovaj organ je utvrdio da su apelanti kao zakonski nasljednici Save Mile Pavlović u katastarskom operatu upisani kao posjednici predmetnih parcela bez valjanog pravnog osnova, pa je navedenu grešku, propuste i nedostatke otklonio po službenoj dužnosti. Imajući u vidu navedeno Područna jedinica je odlučila kao u dispozitivu rješenja.

9. U obrazloženju rješenja Uprave je navedeno, da apelanti žalbom osporavaju prvostepeno rješenje smatrajući da je taj organ postupio suprotno svojoj stvarnoj nadležnosti koje su mu povjerene Zakonom o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP), i da je uzurpirao pravo da rješava o pravima na nekretninama koje su u isključivoj nadležnosti suda. Uprava je žalbene navode apelanata ocijenila neosnovanim te ukazala da iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeni organ predmetni postupak pokrenuo po službenoj dužnosti, na osnovu Zapisnika o izvršenom nadzoru tužene od 3. juna 2014. godine, dopune zapisnika isti broj od 23. jula 2014.godine i 3. septembra 2014. godine. U vezi s tim tužena je ukazala da je odredbom člana 13. stav 1. Zakona o održavanju katastra zemljišta propisano, da je Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove – Područna jedinica pri vršenju poslova održavanja premjera i katastra zemljišta, dužna da otklanja sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskih elaborata, planova, karti i u katastarskom operatu. Također je članom 71. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“, broj 17/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da je u postupku održavanja premjera i katastra zemljišta područna jedinica dužna da otkloni sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katastarskom operatu, pod uslovom da su nedostaci i propusti sa sigurnošću utvrđeni. Imajući u vidu navedeno, tužena smatra da je prvostepeni organ bio dužan da otkloni sve nedostatke i propuste u katastarskom operatu, što podrazumijeva i otklanjanje grešaka u pogledu pogrešnog upisa nosioca prava na predmetnim parcelama. Prema tome smatra da je prvostepeni organ na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da je upis u katastarskom operatu izvršen bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega smatra da je prvostepeni organ pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava odlučio kao u izreci rješenja.

10. Okružni sud je Presudom broj 13 0 U 003389 14 U od 30. aprila 2015. godine tužba apelanata izjavljena protiv rješenja tužene od 24. decembra 2014. godine odbio kao neosnovanu.

11. Okružni sud je naveo da su apelanti pokrenuli upravni spor protiv rješenja Uprave zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da je organ uprave preuzeo funkciju suda, jer se kako navode radi o upisu a ne ispravci greške, te da nije bilo osnova da se po predmetni postupak pokrene po službenoj dužnosti. Okružni sud je navode apelanta odbio kao neosnovane, ocijenivši da iz spisa predmeta kao nesporno proizilazi da je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu Zapisnika o izvršenom nadzoru tužene od 3. juna 2014. godine, dopune zapisnika isti broj od 23. jula 2014.godine i 3. septembra 2014. godine a u skladu sa Rješenjem o razvrgnuću kmetskog selišta i Presudom Vrhovnog suda od 19. septembra 2012. godine. U vezi s tim Okružni sud je ukazao da je navedenom presudom Vrhovnog suda jasno ukazano na materijalno pravni osnov rješavanja spornog odnosa Rješenje o razvrgnuću kmetskog selišta, koje je kako je naveo od strane upravnih organa bilo potpuno zanemareno, pa su apelanti bez ikakvog pravnog osnova u katastarskom operatu bili upisani na predmetnim parcelama. Okružni sud cijeni da iz navedenog rješenja proizilazi direktan osnov upisa pravnih prednika Save Mitra Pavlovića u katastarski operat. Nadalje Okružni sud je naveo da se u predmetnom slučaju radi o upisu promjene korisnika predmetnih parcela a ne o sporu prava posjeda koji spada u sudsku nadležnost, kako to apelanti pogrešno tvrde. Također smatra neosnovanim navode apelanata da se Rješenje o razvrgnuću kmetskog selištu nije moglo izvršili, jer su protekli rokovi za provođenje, imajući u vidu da važećim propisima nije predviđen rok za izvršenje i provođenje pravosnažnih odluka nadležnih organa. Dakle, Okružni sud smatra da je predmetno rješenje i dalje na pravnoj snazi jer nije osporeno, pa je u vezi s tim također ukazao, da je odredbom člana 20. Zakona o katastru zemljišta i članom 59. Pravilnika propisano, da su osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu: zakon, pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu, pravosnažna odluka drugog nadležnog organa, ugovor ovjeren kod suda i ugovor ovjeren kod notara, ugovor o koncesiji i ugovor o dugoročnom zakupu ne kraćem od 5 godina. Stoga, kako je u konkretnom slučaju pravni osnov za promjenu upisa pravosnažna sudska odluka, Okružni sud smatra da je osporenim rješenjem tužena potpuno i pravilno utvrdila činjenično stanje, da je prethodni upis u katastarskom operatu izvršen bez valjanog pravnog osnova na apelante, te je taj organ navedene nedostatke u katastarskom operatu otklonio primjenom navedenih odredbi Zakona o katastru zemljišta i Pravilnika. Imajući u vidu navedeno Okružni sud je primjenom odredbe člana 31. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) odlučio kao u dispozitivu presude.

12. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 003389 16 Uvp od 20. septembra 2018. godine zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda od 30. aprila 2015. godine je odbijen.

13. Vrhovni sud je naveo apelanti osporavaju presudu Okružnog suda zbog povrede zakona i drugih propisa, ističući da organi uprave i Okružni sud nisu cijenili zakonitost njihovog posjeda na predmetnim parcelama. Vrhovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizilazi da je Okružni sud pravilnom primjenom odredbe člana 20. Zakona o katastru zemljišta i člana 59. Pravilnika utvrdio da su neosnovani navodi apelanata da Rješenje o razvrgnuću kmetskog selišta nije bilo provedeno u katastarskom operatu, ne zbog toga što nije bilo pravosnažno, već zbog toga što podaci o površinama predmetnih parcela nisu bili usklađeni sa podacima u zemljišnim knjigama, zbog čega je nakon provedenog nadzora od strane tužene a u skladu sa uputama iz presude Vrhovnog suda od 19. septembra 2012. godine, bilo potrebno izvršiti usaglašavanje upisa u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnoj knjizi. Dakle, Vrhovni sud smatra da pravosnažnost navedenog rješenja uopšte nije bila upitna, ali kako navedeno rješenje nije bilo provedeno u katastarskom operatu, iako mu je kako to proizilazi iz izvedenih dokaza nesumnjivo bilo dostavljeno, smatra da je bilo potrebno izvršiti usaglašavanje upisa u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnim knjigama, tako što će se na predmetnim parcelama na kojima su greškom upisani apelanti, upisati se pravo posjeda u korist pravnih prednika Save Mitra Pavlovića. Stoga, Vrhovni sud je zaključio da nisu ostvareni razlozi za pobijanje presude Okružnog suda predviđeni odredbom člana 35. stav 2. ZUS, pa je zahtjev apelanata odbijen primjenom odredbe člana 40. stav 1. citiranog zakona.

14. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističu da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer su kako tvrde nezakonitim radnjama sudova lišeni prava posjeda na predmetnim parcelama, u čijem posjedu su kako tvrde više od 60 godina te na kojima su izgradili porodične kuće sa pratećim objektima. S tim u vezi tvrde da je Rješenje o razvrgnuću kmetskog selišta sadrži očiglednu grešku u pogledu identitet lica u čiju korist je naložen upis prava posjeda na predmetnim parcelama, da je upis naložen u korist njihovog oca Save Mitra Pavlovića, koji ima isto ime kao otac apelanata Savo Mile Pavlović, dakle samo je razlika u očevom imenu. Stoga tvrde da su zbog očigledne greške u navedenom rješenju, predmetne parcele upisane u korist zakonskih nasljednika Save Mitra Pavlovića. Također ističu da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnoga suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

17. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se isključivo zasnivaju na tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

18. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke da je u okolnostima konkretnog predmeta odlučivano o usaglašavanju upis u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnoj knjizi na predmetnim parcelama, dakle o upisu promjene korisnika predmetnih parcela, koji suprotno navodima apelanata ne spada u sudsku nadležnost a ne o sporu prava posjeda. Ustavni sud također zapaža da je pravni osnov za usaglašavanje upisa bila pravosnažna odluka tj. Rješenje Sreskog suda u Tesliću o razvrgnuću kmetskog selišta, dakle predmetni postupak je proveden u smislu odredbe člana 20. Zakona o katastru zemljišta i odredba člana 59. Pravilnika. Pri tome je u toku postupka utvrđeno da je upis apelanta u katastarskom operatu izvršen bez valjanog osnova zbog čega je Područna jedinica navedeni nedostatak u katastarskom operatu otklonila primjenom navedenih odredbi Zakona o katastru zemljišta i Pravilnika. Ustavni sud stoga ukazuje da iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da su redovni sudovi proizvoljno postupali niti su iz stanja predmeta vidljive procesne nepravilnosti odnosno Ustavni sud ukazuje da apelanti u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente kojim bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7663/18 (G. P., M. P. i M. I.) | Sudska praksa | Aktio