Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2622/20 (I.S.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2622/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2622/20, rješavajući apelaciju I.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. S. podnesena protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka broj T12 1 KTP 000167 20 od 14.

jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 28. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 1 KTP 000167 20 od 14. jula 2020. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio izvršni postupak koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci pod brojem 57 0 Ps 095874 20 Ip do donošenja odluke Ustavnog suda“.

2. Naredbom o nesprovođenju istrage Republičkog javnog tužilaštva broj TI2 1 KTAK 0001167 20 od 26. juna 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljene D.D., sudije Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), zbog krivičnog djela Povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. stav (3) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), jer prijavljeno djelo nije krivično djelo i ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena učinila bilo koje drugo krivično djelo propisano KZ RS.

3. U predmetnoj naredbi Republičko javno tužilaštvo je navelo da je apelant u prijavi naveo da je prijavljena, kao sudija izvjestilac, donoseći Presudu Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 095874 19 Rev od 10. januara 2020. godine (na osnovu koje presude kao izvršne isprave je Okružni privredni sud u Banjaluci donio Rješenje o izvršenju broj 57 0 Ps 095874 20 Ip od 19. marta 2020. godine) u namjeri da drugom pribavi korist ili drugom nanese štetu donijela nezakonitu odluku, čime je apelantu nanesena materijalna šteta u visini od preko 60.000,00 KM. Republičko javno tužilaštvo je ukazalo da je u svrhu operativne provjere navoda iz prijave pribavilo kompletan predmetni spis, te je nakon uvida u isti zaključilo da u postupanju prijavljene, iz prijave i pratećih spisa očigledno proizlazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo, odnosno da se u postupanju prijavljene sudije ne ostvaruju obilježja prijavljenog, niti bilo kojeg drugog krivičnog djela.

4. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva broj TI2 1 KTP 0001167 20 od 14. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv Naredbe o nesprovođenju istrage broj TI2 1 KTAK 0001167 20 od 26. juna 2020. godine.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Republičko javno tužilaštvo je navelo da je u obrazloženju razloga za donošenje predmetne naredbe o nesprovođenju istrage postupajući tužilac analizirao dokaze na koje upućuje krivična prijava, te izveo ispravan zaključak da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Republičko javno tužilaštvo je ukazalo da nisu osnovani navodi iz pritužbe koji ukazuju da je prijavljena sudija namjerno povrijedila član 237. stav (3) tačku 2) Zakona o parničnom postupku da bi dala legitimitet reviziji u predmetnoj parnici, te da je donijela nezakonitu odluku jer je nezakonito odbila da primjeni stav Vrhovnog suda iz Presude Vrhovnog suda broj 85 0 P 038035 17 Rev od 12. januara 2018, godine, odnosno da se radi o svjesnom kršenju zakona od strane sudije, jer je sudija znala za ovu presudu. Republičko javno tužilaštvo je u vezi s tim navelo da u predmetu po reviziji prijavljena nije odlučivala sama, nego u vijeću, koje je donijelo odluku u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, te da ne postoje osnovi sumnje o namjeri prijavljene da pribavi sebi ili drugom korist ili da drugom nanese štetu, da donese nezakonitu odluku ili da na drugi način prekrši zakon, kao i da je mišljenje o spornom pravnom pitanju izraženo u predmetnoj sudskoj odluci. Republičko javno tužilaštvo je zaključilo da se tužilaštva ne mogu upuštali u meritorne odluke sudova i u sudsku praksu izraženu kroz presude, pa makar ona bila i različita u odnosu na ranije stavove sudova.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak pred Republičkim javnim tužilaštvom odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član

6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2622/20 (I.S.) | Sudska praksa | Aktio