Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2494/20 (I. J. i drugi)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2494/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2494/20, rješavajući apelacije Ibrahima Jašarevića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ibrahim Jašarević protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 024558 19 Gž od 4. marta 2020. godine;

Ćurković-S d.o.o. Bugojno protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ps 046981 19 Pž od 27. maja 2020. godine;

M. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 188779 19 Rsž od 2. juna 2020. godine;

Dario Periša protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 035446 16 Gž od 26. maja 2020. godine i Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 229056 20 Rsž 2 od 24. aprila 2020. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2494/20

1. Ibrahim Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Marijan Savić advokat iz Teslića, podnio je 16. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 024558 19 Gž od 4. marta 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 024558 17 P od 20. juna 2019. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 4. marta 2020. godine, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (G.K.) da apelantu preda u miran i nesmetan posjed, slobodan od ljudi i stvari, zemljišnoknjižnu parcelu, bliže označenu u izreci prvostepene presude, kao i porodičnu kuću sagrađenu na toj parceli. Osim toga, usvojen je protivtužbeni zahtjev tužene da se obaveže apelant da tuženoj vrati iznos od 16.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obavezan je apelant da na ime izvedenih građevinskih i zanatskih radova na nekretnini, bliže označenoj u izreci prvostepene presude, isplati tuženoj iznos od 62.571,58 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 455,00 KM.

3. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da je apelant protiv odluke Okružnog suda od 4. marta 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 18. juna 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

2. AP-2503/20

4. Ćurković-S d.o.o. Bugojno (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Alma Jusufbegović advokat iz Bugojna, podnio je 20. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ps 046981 19 Pž od 27. maja 2020. godine.

5. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Ps 046981 18 Ps od 7. maja 2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Livnu od 27. maja 2020. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (Općina Kupres) da apelantu na ime izvršenih radova, račun-otpremnica od 19. avgusta 2014. godine isplati iznos od 38.072,60 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sve sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom obavezan je apelant da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.742,00 KM.

6. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 30. juna 2020. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Livnu od 27. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

3. AP-2522/20

7. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 22. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 188779 19 Rsž od 2. juna 2020. godine.

8. Osporenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru od 2. juna 2020. godine uvažena je žalba tuženog (Aluminij d.d. Mostar) i preinačena Presuda Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 188779 17 Rs od 7. decembra 2018. godine na način da je u cijelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi odluka tuženog o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 6. decembra 2016. godine i odluka tuženog od „23. marta 2016. (17)“, da se poništi ugovor o radu od 7. decembra 2016. godine, da se utvrdi da se apelant nalazi u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženog na radnom mjestu proizvođač zalivenih anoda I u Anodama zalivenim O.J. 3613 sa punim radnim vremenom, da se naloži tuženom da vrati apelanta na ovo ili drugo odgovarajuće radno mjesto, da apelantu reguliše radno-pravni status, isplati mu naknadu plate u visini plate koju bi ostvario da je radio, da omogući apelantu obavljanje poslova i radnih zadataka na istom radnom mjestu, te da mu naknadi parnične troškove.

9. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da je apelant protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 2. juna 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 10. jula 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

4. AP-2528/20

10. Dario Periša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić advokat iz Livna, podnio je 24. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 035446 16 Gž od 26. maja 2020. godine.

11. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 035446 15 P od 30. septembra 2016. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Livnu od 26. maja 2020. godine, utvrđen je raskid ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 29. augusta 2008. godine, zaključen između tužitelja (Kanton 10, Kantonalna Agencija za privatizaciju u Livnu) kao prodavca i apelanta kao kupca, zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane apelanta na njegovu štetu. Osim toga, naloženu je apelantu da izvrši povrat predmeta kupoprodaje tužitelju, bliže označenog u izreci prvostepene presude, kao i da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 720,00 KM. Također, odbijen je apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužitelj da izvrši povrat iznosa od 26.500,00 KM, kojeg je apelant uplatio na ime kupoprodajne cijene po ugovoru o kupoprodaji od 29. augusta 2008. godine, da apelantu na ime troškova upisa u katastar nekretnina naknadi iznos od 2.660,00 KM, da apelantu na ime troškova u vezi s identifikacijom parcela naknadi iznos od 2.548,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.633,20 KM.

12. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da je apelant protiv odluke Kantonalnog suda u Livnu od 26. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 29. juna 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

5. AP-2559/20

13. Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 23. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 229056 20 Rsž 2 od 24. aprila 2020. godine.

14. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 229056 15 Rs od 14. juna 2016.godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 24. aprila 2020. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja (N.Ć.) i utvrđeno da su nezakonita rješenja drugotuženog (KPZ Poluotvorenog tipa Tuzla u Tuzli) od 9. oktobra 2014.godine i rješenje apelanta, kao prvotuženog, od 26. novembra 2014.godine, pa se ista poništavaju i nalaže drugotuženom da tužitelja vrati na radno mjesto u skladu sa rješenjem od 1. februara 2011.godine pod jednakim uvjetima koje imaju ostali uposlenici na sličnim radnim zadacima. Osim toga, obvezan je drugotuženi da naknadi tužitelju plaće za period od 1. decembra 2014. do 31. marta 2015.godine u iznosu od 17.665,44 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da tužitelju uplati za navedeni period u nadležni fond PIO/MIO iznos od 6.376,02 KM. Također, obvezani su apelant i drugotuženi da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 KM.

15. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da je apelant protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 24. aprila 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 22. jula 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2494/20. Apelacioni navodi

17. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-2494/20, AP-2503/20 i AP-2522/20 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant u predmetu broj AP-2494/20 se pozvao i na povredu prava na dom iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok se apelant u predmetu broj AP-2503/20 pozvao i na povredu principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

21. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

22. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2494/20 (I. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio