Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2877/20 (S. Đ.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2877/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2877/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Slaviša Đuraš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slaviša Đuraš protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Pr 061056 20 Pžp od 20. maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slaviša Đuraš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Ljubomir B. Jugović advokat iz Prnjavora, podnio je 8. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Pr 061056 20 Pžp od 20. maja 2020. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio izvršenje Rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 Pr 061056 19 Pv od 13. januara 2020. godine do okončanja postupka kod Ustavnog suda“.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 Pr 061056 19 Pv od 13. januara 2020. godine odlučeno je da se zamjenjuje novčana kazna u iznosu od 79,00 KM, kojom kaznom je apelant kažnjen po osnovu prekršajnog naloga ovlašćenog organa (Policijske stanice Derventa) od 22. avgusta 2015. godine, koji je postao konačan 22. avgusta 2015. godine, kaznom zatvora u trajanju od jednog dana, te je određeno da će biti izvršena po pravosnažnosti predmetnog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 13. januara 2020. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 84 0 Pr 061056 20 Pžp od 20. maja 2020. godine odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 6. Zakona o prekršajima propisano da se na počinioca prekršaja primjenjuje zakon, odnosno propis, koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja, te da će se, ako je poslije izvršenja prekršaja izmijenjen zakon jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je blaži za počinioca. Okružni sud je dalje naveo da je predmetni prekršaj počinjen 22. avgusta 2015. godine, kada je na snazi bila odredba člana 235. stav (1) Zakona o prekršajima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 63/14, 36/15) kojom je propisano da sud po službenoj dužnosti posebnim rješenjem, bez održavanja usmenog pretresa, vrši zamjenu novčane kazne kaznom zatvora za kažnjenog koji dokaže da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu, kao i odredbe čl. 232. do 234. kojima je bio propisan postupak izricanja mjere lišenja slobode zbog neplaćanja, a čije izricanje nije oslobađalo kažnjenog od izrečene novčane kazne, već je služilo kao mjera prinude u cilju naplate novčane kazne. Okružni sud je dalje naveo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 110/16) član 235. navedenog zakona dopunjen, te brisani čl. 232. do 234., pa je propisano da će se kažnjenom koji ne plati novčanu kaznu u utvrđenom roku, niti ista bude naplaćena prinudnim putem, novčana kazna bez odgađanja zamijeniti kaznom zatvora po isteku roka od tri godine, računajući od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni, odnosno pravosnažni, te da će sud koji je novčanu kaznu izrekao prekršajnim nalogom donijeti rješenje o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora po pismenom prijedlogu ovlašćenog organa koji je izdao prekršajni nalog. Okružni sud je ukazao da su citirane odredbe za apelanta povoljnije u odnosu na ranije odredbe navedenog zakona, jer ne sadrže odredbe koje propisuju mjeru lišenja slobode zbog neplaćanja, te jer propisuju da se zamjena novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom vrši na osnovu prijedloga ovlašćenog organa koji je izdao prekršajni nalog, a ne po službenoj dužnosti i to samo ako se utvrdi da se nije mogla naplatiti ni prinudnim putem. Okružni sud je zaključio da je, dakle, pravilno prvostepeni sud postupio kada je, našavši da je od dana konačnosti prekršajnog naloga proteklo više od tri godine, da apelant nije platio izrečenu novčanu kaznu, a da ista nije naplaćena ni prinudnim putem, primijenio odredbe zakona koje su stupile na snagu nakon izvršenja predmetnog prekršaja i neplaćenu novčanu kaznu u iznosu od 79,00 KM zamijenio kaznom zatvora u trajanju od jednog dana.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

8. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li postupak povodom zamjene novčane kazne kaznom zatvora predstavlja postupak u kojima je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Naime, u prekršajnom postupku koji je okončan konačnim i izvršnim prekršajnim nalogom ovlašćenog organa od 22. avgusta 2015. godine, utvrđena je osnovanost „krivične optužbe“ protiv apelanta, njegova prekršajna odgovornost i izrečena mu je novčana kazna. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak u kojem se odlučivalo o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo izvršenja konačne, odnosno pravosnažne izrečene prekršajne kazne, odnosno odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora. Institut zamjene izrečene novčane kazne kaznom zatvora predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene prekršajne kazne.

10. Ustavni sud je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji postupak bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP-2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Takođe, Ustavni sud je u odlukama br. AP-2855/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-2728/19 od 10. septembra 2019. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) zapazio da se, „u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite“.

11. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku, u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora, nije utvrđivala „osnovanost krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2877/20 (S. Đ.) | Sudska praksa | Aktio