Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2667/20 (E.S.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2667/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2667/20, rješavajući apelaciju E. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 716982 20 Pžp 2 od 2. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. E. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 29. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 716982 20 Pžp 2 od 2. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 716982 18 Pr od 27. marta 2019. godine apelantica je oglašena odgovornom za prekršaj iz člana 8. stav 2. tačka a. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo i izrečena joj novčana kazna u iznosu od 200,00 KM koju je apelantica dužna platiti u određenom roku. Osim toga, obustavljen je prekršajni postupak protiv okrivljenog A.Č. zbog prekršaja iz člana 8. stav 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo, jer nije dokazano da je počinio prekršaje za koje se tereti. Također, apelantica je obavezana da plati troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

3. Rješenjem Općinskog broj 65 0 Pr 716982 18 Pr od 3. decembra 2019. godine odbačen je apelantičin zahtjev za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem ovog suda broj 65 0 Pr 716982 18 Pr od 27. marta 2019. godine.

4. Odlučujući o apelantičinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 3. decembra 2019. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 2. juna 2020. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbacio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka jer nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka određenih u članu 96. stav 1. tačke 1. do 5. Zakona o prekršajima F BiH, a niti je apelantica iznijela nove činjenice ili podnijela nove dokaze koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku. S obzirom da u konkretnom slučaju nije donijeta odluka u krivičnom postupku kojom bi bilo utvrđeno da je do odluke došlo krivičnim djelom postupajućeg sudije, Kantonalni sud je naveo da pravilno prvostepeni sud nije dopustio ponavljanje prekršajnog postupka. Kantonalni sud je naveo da se ostali apelantičini žalbeni navodi ne mogu podvesti niti pod jednu tačku člana 96. Zakona o prekršajima FBiH, kojim su propisani osnovi za ponavljanje postupka, zbog čega je odbio apelantičinu žalbu.

Apelacioni navodi

5. Apelantica smatra da su joj u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Europske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantičinom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta“ (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje ne pokreće pitanje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 2. Europske konvencije, kao ni pitanje prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, te su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2667/20 (E.S.) | Sudska praksa | Aktio