Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-442/20 (Ć. P.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-442/20
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP 442/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 263795 12.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 4. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 263795 12. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 19. maja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. juna 2020. godine.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. juna 2020. godine.
5. Ustavni sud je 4. septembra 2020. godine i 30. oktobra 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica je 18. maja 2012. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog „KTK Visoko“ d.d. Visoko (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog duga.
8. Općinski sud je predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor 5. juna 2012. godine, te je (prema popisu spisa iz CMS-a) pripremno ročište održao 18. decembra 2012. godine i ročišta za glavnu raspravu 4. aprila 2013. godine i 5. novembra 2013. godine.
9. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Ps 263795 12 od 6. decembra 2013. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantici isplati ukupan iznos od 392.606,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kako je precizirano izrekom predmetne presude, te da joj nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 20.000,00 KM.
10. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 6. januara 2014. godine. Općinski sud je 17. februara 2014. godine spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 263795 14 Pž od 22. maja 2019. godine žalbu tuženog uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je ispitujući osporenu presudu našao da je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem i dokazima izvedenim u postupku jer je izrekom presude tuženi obavezan da isplati apelantici iznos od 392.606,48 KM sa zateznom kamatom i troškovima postupka, ali da se iz obrazloženja presude ne vidi na šta se odnosi dosuđeni iznos. Kantonalni sud je naveo da je pri tome posebno imao u vidu da se u obrazloženju presude navodi iznos od 280.805,95 KM sa nejasnim obrazloženjem da je tuženi za period od 2005. do 2006. godine ostao dužan apelantici iznos od 280.805,95 KM, te da je tuženi po ugovoru djelimično izvršio svoje obaveze i apelantici uplatio dvije ugovorene rate, dok ostale rate nije uplatio, a da po ugovoru o kupoprodaji iz 2010. godine tuženi nije izvršio svoje obaveze u cijelosti. Kantonalni sud je naveo da se iz takvog nejasnog obrazloženja ne vidi koje je to obaveze tuženi djelimično izvršio, kada i koliki je konačno ostao dug, dakle nije utvrdio odlučne činjenice da bi se presuda pravilno mogla ispitati, pa je prvostepeni sud propuštanjem da uoči koje su činjenice u konkretnom slučaju bitne za odluku, te da zatraži razjašnjenje stranaka u vezi s tim činjenicama pogrešno primijenio odredbe člana 78. stav (2) i člana 191. stav (4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je naveo da je, imajući u vidu da se radi o povredi postupka koja se ne može otkloniti u drugostepenom postupku jer je u direktnoj vezi s odlukom suda o izvođenju dokaza koji su predloženi na pripremnom ročištu, na osnovu odredbe člana 227. stav (1) tačka 2) ZPP-a odlučio da uvaži žalbu tuženog i osporenu presudu ukine, a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. Općinski sud je pripremno ročište u ponovnom postupku zakazao za 15. april 2020. godine, ali je predmetno ročište opozvano, shodno preporukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), s obzirom na proglašenje prirodne nesreće uzrokovane epidemijom koronavirusa.
13. Općinski sud je pripremno ročište održao 1. septembra 2020. godine, a ročište za glavnu raspravu 9. oktobra 2020. godine.
14. Predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica je opisala tok postupka do podnošenja apelacije i ukazala na to da postupak koji nije složen (u kojem nisu sporne odlučne činjenice koje se odnose na postojanje obaveze tuženog, kao i na visinu predmetne obaveze) traje „više od sedam godina“. Apelantica je istakla da je Kantonalnom sudu trebalo „više od šest godina“ da donese odluku o žalbi, te da je navedenom odlukom predmet vraćen na ponovni postupak. Dalje ističe da Općinski sud nije preduzeo nikakvu radnju u ponovljenom postupku, iako je drugostepeno rješenje kojim je predmet vraćen prvostepenom sudu doneseno 22. maja 2019. godine. Apelantica je također ukazala na to da je pristupala sudu na svako zakazano ročište, te da svojim radnjama nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Apelantica smatra da postupak u cjelini traje pretjerano dugo i da su za dužinu trajanja predmetnog postupka odgovorni prvostepeni i drugostepeni sud, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
16. Općinski sud je opisao tok postupka kako je naveden u činjenicama predmeta i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana, pri čemu se nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka.
17. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 17. februara 2014. godine, te da je predmetom bila zadužena sutkinja koja je otišla u penziju 2016. godine, pa je u predmetu određen novi sudija izvjestilac koji je preuzeo referat u 2017. godini. Dalje, po naredbi sudije koji je zadužen predmetom spis je bio u evidenciji zato što je „uređujući sudija zadužen sa oko 800 predmeta u radu“ i oni se rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta (datum prijema tužbe na prvostepenom sudu), a prema dostavljenoj Listi predmeta koji su planirani da se urade za period od tri mjeseca, sve u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 17. decembra 2013. godine koje je donio VSTVBiH. Kantonalni sud je dalje naveo da, pored spomenute liste predmeta postoji i Lista odobrenih hitnih urgencija u predmetu koju je dostavio predsjednik Privrednog odjeljenja i predsjednik tog suda, te da se navedeni predmet nije nalazio niti na jednoj od tih listi, pa je uzet u rad kada je došao na red po navedenim kriterijima, uz napomenu da se ne radi o predmetu koji je po zakonu hitne prirode. Kantonalni sud je naveo da smatra da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje. V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je apelantica 18. maja 2012. godine tužbom pokrenula parnični postupak protiv tuženog, te da je predmetni postupak u toku. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od osam godina i pet mjeseci. Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula predmetni parnični postupak radi ostvarivanja prava iz obligacionog odnosa, te da iz materijalnih dokaza dostavljenih Ustavnom sudu ne proizlazi da se radi o složenom predmetu.
31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud, u periodu od podnošenja predmetne tužbe, dakle od maja 2012. godine do donošenja prvostepene presude, dakle do decembra 2013. godine, održao tri ročišta (pripremno i dva ročišta za glavnu raspravu), te je prvostepenu presudu donio nakon jedne godine i šest mjeseci od podnošenja predmetne tužbe, ali je Kantonalni sud ukinuo tu presudu, što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i tri mjeseca. Također, Ustavni sud zapaža da se predmet (po rješenju Kantonalnog suda kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak) nalazi u Općinskom sudu od 14. augusta 2019. godine, te da je Općinski sud u tom periodu održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu. Dakle, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, nakon više od osam godina i pet mjeseci od podnošenja tužbe, ponovo u početnoj fazi u kojoj će se raspravljati o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava prema listi predmeta koja se sačinjava prema Uputstvu VSTVBiH. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja.
32. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost redovnih sudova, a posebno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni periodi pasivnosti u tako dugom periodu moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio nakon pet godina i tri mjeseca od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelanticino ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.
33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
36. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje osam godina i pet mjeseci, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao pet godina i tri mjeseca od prijema spisa predmeta, a pri tome nije izvjesno kada će predmet biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupka.
39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević