Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-543/19 (S.R.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Stečaj
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-543/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-543/19, rješavajući apelaciju S. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. R.
protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 St 025717 18 Pž 3 od 26. novembra 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 St 025717 13 St od 24. oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. S. R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Nenad Rubež advokat iz Zvornika, podnijela je 4. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 St 025717 18 Pž 3 od 26. novembra 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 St 025717 13 St od 24. oktobra 2018. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 59 0 St 025717 13 St od 24. oktobra 2018. godine apelantica je smjenjena iz članstva u Odboru povjerilaca Fabrike glinice Birač a.d. Zvornik u stečaju (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik).
3. U obrazloženju odluke Okružni privredni sud je ukazao da je odredbom člana 33. Zakona o stečajnom postupku propisano da skupština povjerilaca može iz kruga povjerilaca izabrati odbor povjerilaca (stav 1.), u kome odboru moraju biti zastupljene grupe povjerilaca i to stečajni povjerioci sa najvišim potraživanjima, stečajni povjerioci sa malim potraživanjima, predstavnici radnika i stečajnog dužnika i razlučni povjerioci, pri čemu za članove odbora mogu biti postavljena i lica koja nisu povjerioci ako bi svojim stručnim znanjem mogla doprinijeti radu odbora (stav 3.), da su dužnosti odbora povjerilaca da podržava i nadzire stečajnog upravnika u njegovom poslovodstvu pa ima pravo zahtijevati od stečajnog upravnika podnošenje izvještaja i polaganje računa kao i pravo da vrši neposredne kontrole (stav 5.), te da stečajni sudija može smijeniti člana odbora povjerilaca bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev člana odbora ili na zahtjev skupštine povjerilaca a prije donošenja odluke o smjenjivanju, stečajni sudija treba da sasluša tog člana odbora povjerilaca (stav 7.). Okružni privredni sud je naveo da je apelantica na skupštini povjerilaca izabrana ispred radnika u odbor povjerilaca stečajnog dužnika. Nadalje je naveo da je stečajni sudija, nakon medijskih objava o određenim radnjama Uprave kriminalističke policije Republike Srpske Zvornik (u daljnjem tekstu: Uprava policije) kojima je bila obuhvaćena i apelantica, imajući u vidu značaj odbora povjerilaca kao organa stečajnog postupka, po službenoj dužnosti pribavio informaciju od Uprave policije od 24. septembra 2018. godine. Istakao je da je iz navedene informacije utvrdio da je apelantica obuhvaćena istražnim radnjama po zahtjevu i naredbi Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a u vezi poslovanja stečajnog dužnika iz vremena neposredno prije otvaranja stečajnog postupka. Okružni privredni sud je naveo da je održao ročište na kojem je saslušao apelanticu, te da je apelantica potvrdila da je 30. avgusta 2018. godine dala izjavu Upravi policije u vezi sa navodno učinjenim krivičnim djelima u kojoj je tvrdila da se radi o neistinitim prijavama iz firme Alumina d.o.o Zvornik i o organizovanom maltretiranju nje i njene porodice. Naveo je i da je apelantica izjavila da uživa pravo na presumpciju nevinosti, da članstvo u odboru povjerilaca može biti uskraćeno ukoliko član odbora radi protivno zadacima, na štetu povjerilaca stečajnog dužnika ili ukoliko je član odbora neaktivan i ne odgovara zadatku, te da svrsishodnost učešća u odboru povjerilaca nije pitanje suda već da o tome može odlučivati skupština povjerilaca čija se odluka mora poštovati. Okružni privredni sud je istakao da članstvo u odboru povjerilaca nije neko posebno subjektivno, lično pravo stečajnog povjerioca, što potvrđuje odredba člana 33. stav 7. Zakona o stečajnom postupku. S obzirom da činjenica provođenja određenih istražnih radnji u odnosu na apelanticu, vezanih za poslovanje stečajnog iz vremena neposredno prije otvaranja stečaja, narušava integritet odbora povjerilaca, te imajući u vidu značaj odbora povjerilaca za odvijanje stečajnog postupka, Okružni privredni sud je smijenio apelanticu iz članstva u odboru povjerilaca primjenom odredbe člana 33. stav 7. Zakona o stečajnom postupku.
4. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 59 0 St 025717 18 Pž 3 od 26. novembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da je apelantica saslušana na ročištu čime su ispunjeni minimalni formalni uslovi za njenu smjenu, te da razlozi koje je naveo prvostepeni sud daju osnova za donošenje pobijanog rješenja. Istakao je da primjena odredaba Zakona o krivičnom postupku i posljedice vođenja krivičnog postupka protiv apelantice, koje apelantica detaljno obrazlaže u žalbi, ne mogu biti predmetom raspravljanja u stečajnom postupku, niti su uslov za razrješenje člana odbora povjerilaca. Takođe je naveo da su apelantičini žalbeni navodi u pogledu svrsishodnosti, integriteta, subjektivnog prava presumpcije nevinosti i ocjene cjelishodnosti, pretežno teoretskog karaktera i da ne utiču na drugačiju odluku suda. Apelacioni navodi
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica navodi da drugostepeni sud nije dao obrazloženje o svim žalbenim navodima, kao i da je obrazloženje drugostepene odluke nerazumljivo i kontradiktorno izreci, te da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Navodi da joj je sud onemogućio pravično učestvovanje u postupku jer joj je onemogućeno upoznavanje sa sadržajem informacije Uprave policije, na kojoj je sud zasnovao odluku, kao i da predlaže svoje dokaze, te da je sud odbio njene i zahtjeve njenog punomoćnika za uvid u informaciju Uprave policije, za šta smatra da je u suprotnosti sa odredbom člana 356. Zakona o parničnom postupku i člana 38. Zakona o advokaturi Republike Srpske. Apelantica navodi da stečajni sud, prilikom odlučivanja o članstvu u odboru povjerilaca, nije bio ovlašten da pribavlja informacije o eventualnom vođenju krivičnog postupka protiv apelantice, a da apelantica nema pravo na uvid u takve informacije, te da je pribavljanjem tih informacija stečajni sud povrijedio odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH. Nadalje navodi da je smjenom iz odbora povjerilaca zbog navodnog postojanja istrage protiv apelantice povrijeđeno njeno pravo na pretpostavku nevinosti. Takođe navodi da zakonom nisu decidno propisani razlozi za smjenu člana odbora povjerilaca po službenoj dužnosti ali da sud, primjenom odredbe člana 33. stav 7. Zakona o stečajnom postupku, nije mogao smijeniti apelanticu iz razloga svrsishodnosti, već jedino u slučaju neizvršavanja obaveza člana odbora povjerilaca propisanih članom 33. st. 5, 6, 8, 9 i 10, odnosno zbog postojanja propusta u radu ili u vezi sa radom odbora povjerilaca. Apelantica nadalje navodi da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu iz razloga što joj je priznato potraživanje protiv stečajnog dužnika i ima lični, pravni i imovinski interes za članstvu o odboru povjerilaca. Apelantica navodi da je stečajni sud dozvolio snimanje ročišta od strane BN televizije na kojem ročištu je saopštena informacija o vođenju istražnog postupka protiv apelantice, kao i broj i datum informacije Uprave policije, koje informacije je BN televizija objavila u dnevniku, i da je osporeno rješenje stavio na oglasnu tablu i dostavio ga stečajnom upravniku i odboru povjerilaca, zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na privatni i porodični život.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge za odluku o smjeni apelantice iz članstva u odboru povjerilaca stečajnog dužnika, koje razloge Ustavni sud, suprotno apelantičinim navodima, ne smatra rezultatom proizvoljne primjene materijalnog prava. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja redovnih sudova proizlazi da je apelantica smijenjena iz članstva odbora povjerilaca stečajnog dužnika iz razloga što je smatrao da činjenica provođenja određenih istražnih radnji u odnosu na apelanticu, vezanih za poslovanje stečajnog iz vremena neposredno prije otvaranja stečaja, narušava integritet odbora povjerilaca, kao organa koji ima bitnu ulogu u stečajnom postupku. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da Zakon o stečajnom postupku nije propisao razloge za smjenu člana odbora povjerilaca, već je samo propisao da je sud dužan da prije donošenja odluke o smjeni sasluša člana odbora povjerilaca, koju obavezu je sud u konkretnom slučaju nesporno ispoštovao. Stoga, u situaciji kada normativni zakonski okvir nije propisao konkretne razloge zbog kojih stečajni sud može smijeniti člana odbora povjerilaca, Ustavni sud ne smatra da su smjenjivanjem apelantice zbog stanovišta redovnih sudova da istražne radnje usmjerene prema apelantici, a u vezi poslovanja stečajnog dužnika u periodu neposredno prije otvaranje stečajnog postupka, narušavaju integritet odbora povjerilaca, dovedene u pitanje garancije prava na pravično suđenje. U odnosu na apelantičine navode da drugostepeni sud nije dao odgovore na sve njene žalbene navode, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, redovni sudovi nisu bili obavezni da iznesu sve detalje i da odgovore na sve iznesene apelantičine navode, nego su bili dužni da odgovore na relevantne navode, te da svoju odluku obrazlože tako što će navesti jasne i razumljive razloge, što su u konkretnom slučaju i učinili. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na imovinu, pretpostavke nevinosti i prava na privatnost, Ustavni sud smatra da se ti navodi ne mogu dovesti u vezu sa predmetnim postupkom u kojem je odlučivano o članstvu apelantice u odboru povjerilaca stečajnog dužnika, te da ti navodi eventualno mogu biti predmet ispitivanja u drugim odgovarajućim postupcima. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević