Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2691/20 (M. N. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2691/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2691/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Mario Naletilić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mario Naletilić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404720 15 Rsž od 19. maja 2020. godine;

Edin Memagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0Rs 457322 15 Rsž od 19. juna 2020. godine;

Samir Selimović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457296 15 Rsž od 19. maja 2020. godine;

“Systemic” d.o.o. Srebrenik protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 Rs 056730 17 Rsž od 22. maja 2020. godine;

S. M. protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 041105 20 Gž od 12. juna 2020. godine;

zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2691/20

1. Mario Naletilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 30. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 404720 15 Rsž od 19. maja 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 404720 12 Rs od 15. aprila 2015. godine obavezan je tuženi (Federacija BiH, Sudska policija Federacije BiH) da apelantu na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korišćenje godišnjeg odmora, za period određen izrekom prvostepene presude, isplati određene novčane iznose precizirane izrekom prvostepene presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada za period od 1. decembra do 31. decembra 2013. godine, u iznosu od 92,95 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 15. aprila 2015. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 404720 15 Rsž od 19. maja 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Kantonalnog suda od 19. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 24. juna 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

2. AP-2692/20

5. Edin Memagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 30. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0Rs 457322 15 Rsž od 19. juna 2020. godine.

6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457322 14 Rs od 23. februara 2015. godine obavezan je tuženi (Federacija BiH, Sudska policija Federacije BiH) da apelantu na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, za period određen izrekom prvostepene presude, isplati određeni novčani iznosi preciziran izrekom prvostepene presude sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

7. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 23. februara 2015. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0Rs 457322 15 Rsž od 19. juna 2020. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu.

8. Apelant je naveo da je protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda od 19. juna 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 30. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

3. AP-2693/20

9. Samir Selimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 30. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 457296 15 Rsž od 19. maja 2020. godine.

10. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457296 14 Rs od 9. aprila 2015. godine obavezan je tuženi (Federacija BiH, Sudska policija Federacije BiH) da apelantu na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, za period određen izrekom prvostepene presude, isplati određeni novčani iznosi preciziran izrekom prvostepene presude sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,20 KM. Odbijen je tužbeni zahtjev apelanta koji se odnosi na početak toka zakonskih zateznih kamata od 12. juna 2014. godine do 11. jula 2014. godine (kao dana podnošenja tužbe), te od dana presuđenja do konačne isplate na dosuđene troškove postupka, kao i potraživanja troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

11. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 9. aprila 2015. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0Rs 457296 15 Rsž od 19. maja 2020. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu.

12. Apelant je naveo da je protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda od 19. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 22. juna 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

4. AP-2702/20

13. „Systemic“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Bjelić advokat iz Srebrenika, podnio je 30. jula 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Rs 056730 17 Rsž od 22. maja 2020. godine.

14. Presudom Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 Rs 056730 16 Rs od 28. marta 2017. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljke (A.M.) te je obavezan apelant da joj, na ime naknade za topli obrok i regres, za period preciziran izrekom prvostepene presude, isplati određene novčane iznose naznačene izrekom prvostepene presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu dok je sa preostalim tužbenim zahtjevom tužiteljka odbijena.

15. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 28. marta 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 28 0 Rs 056730 17 Rsž od 22. maja 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

16. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Kantonalnog suda od 22. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 30. juna 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

5. AP-2704/20

17. S. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Zvornika, koju zastupa Ozrenka Jakšić advokat iz Zvornika, podnijela je 29. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 041105 20 Gž od 12. juna 2020. godine.

18. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 041105 18 P od 26. septembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca („Agrovoće“ d.o.o. Zvornik) da mu apelantkinja isplati određeni novčani iznos na ime zakupa poslovnog prostora pobliže označenog izrekom prvostepene presude sa zakonskom zateznom kamatom, utvrđeno je da je tužba u predmetnom postupku djelimično povučena, te je obavezan tužilac da apelantkinji nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

19. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 26. septembra 2016. godine, Okružni sud je Presudom broj 83 0 P 041105 20 Gž od 12. juna 2020. godine predmetnu žalbu uvažio, preinačio prvostepenu presudu i obavezao apelantkinju da tužiocu isplati određeni novčani iznos na ime zakupa poslovnog prostora pobliže označenog izrekom prvostepene presude sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.020,00 KM.

20. Apelantkinja je navela da je protiv osporene presude Okružnog suda od 12. juna 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 15. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

Spajanje predmeta

21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2691/20. Apelacioni navodi

22. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

25. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležnim sudovima), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

26. Ustavni sud podsjeća da je, prema svojoj praksi, revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) i Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

27. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim pravnim lijekovima. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2691/20 (M. N. i drugi) | Sudska praksa | Aktio