Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2820/20 („GLIESE 581g" d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Prekršajni postupak
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2820/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2820/20, rješavajući apelaciju „GLIESE 581g" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „GLIESE 581g" d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 759310 20 Pžp od 2. juna 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 759310 19 Pr od 9. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „GLIESE 581g" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amra Gurda advokat iz Sarajeva, podnio je 5. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 759310 20 Pžp od 2. juna 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 759310 19 Pr od 9. decembra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 82d. stav 2. Zakona o turizmu Kantona Sarajevo i izrečena mu novčana kazna u iznosu od 700,00 KM, te je obavezan da snosi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Naime, apelant je oglašen odgovornim jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da u propisanom roku nije uplatio članarinu Turističkoj zajednici KS za poslovnu jedinicu sa šifrom djelatnosti 56.10 restoran, a prema kojoj šifri pravno lice je obavezno za poslovnu jedinicu plaćati članarinu Turističkoj zajednici KS.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je naveo da iz čl. 2. i 3. Pravilnika o djelatnosti obaveznih članova Turističke zajednice KS proizlazi da je apelant bio u obavezi plaćati članarinu Turističkoj zajednici KS, pa su se u apelantovom propuštanju ostvarila obilježja bića prekršaja iz člana 82d. stav 2. Zakona o turizmu Kantona Sarajevo. Naime, prvostepeni sud je naveo da je iz Izvoda iz sudskog registra ovog suda vidljivo da se apelant bavi djelatnošću restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane pod šifrom 56.10. Prvostepeni sud nije mogao prihvatiti apelantove navode da se u spornoj poslovnoj jedinici bavi samo djelatnošću označenom pod šifrom 10.89., koja je oslobođenja plaćanja članarine Turističkoj zajednici KS, a što je apelant pokušao dokazati dokazom - obavještenjem o razvrstavanju dijelova pravnog lica prema klasifikaciji djelatnosti, jer u navedenom obavještenju stoji da se radi o poslovnoj jedinici restoran, a što je potvrdio i inspektor prilikom vršenja inspekcijskog nadzora u svome zapisniku, kao i u iskazu datom na usmenom pretresu. Prvostepeni sud je naveo da nije sporno da se apelant bavi i djelatnošću 10.89 proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda, te naglasio da djelatnost 10.89 predstavlja djelatnost proizvodnje i da se ne odnosi na direktnu prodaju proizvoda i usluga na mjestu proizvodnje, nego se odnosi na prodaju proizvoda i usluga distribucijom na određena mjesta. Prvostepeni sud je naveo da se u spornoj poslovnoj jedinici u kojoj je izvršen inspekcijski nadzor obavlja direktna prodaja proizvoda i usluga apelanta, a što se može vršiti samo na osnovu djelatnosti pod šifrom 56.10, a koja je kao djelatnost apelanta kao okrivljenog pravnog lica upisana u izvod iz sudskog registra.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je apelant bio u obavezi plaćati članarinu Turističkoj zajednici KS, pa su se propuštanjem apelantove obaveze plaćanja ove članarine ostvarila obilježja bića prekršaja iz člana 82d. stav 2. Zakona o turizmu Kantona Sarajevo. Kantonalni sud je naveo da je članom 3. Pravilnika o djelatnosti obaveznih članova Turističke zajednice KS propisano za koje djelatnosti su pravna i fizička lica obavezni članovi Turističke zajednice KS i između ostalih djelatnosti navodi se i djelatnost pod šifrom 56.10 - djelatnost restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da „prvostepeni sud nije cijenio apelantov dokaz obavještenje o razvrstavanju pravnog lica prema klasifikaciji djelatnosti u kojem je vidljivo da je apelantova šifra djelatnosti 10.89., te ističe da ne obavlja nijednu od djelatnosti koje su Pravilnikom o djelatnosti obaveznih članova Turističke zajednice KS i izmjenama i dopunama ovog pravilnika djelatnosti obveznici plaća članarine turističkoj zajednici KS“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud, kao i prvostepeni sud, u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2820/20 („GLIESE 581g" d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio