Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3127/20 (JP "CENTRALNO GRIJANJE" d.d. Tuzla)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3127/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3127/20, rješavajući apelaciju JP "CENTRALNO GRIJANJE" d.d. Tuzla , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP "CENTRALNO GRIJANJE" d.d. Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 220549 19 Rev od 26. maja 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. JP "CENTRALNO GRIJANJE" d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Agić advokat iz Tuzle, podnijelo je 20. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 220549 19 Rev od 26. maja 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 220549 14 P od 28. septembra 2015. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Nijaza Hodžića iz Tuzle kojim bi se prekinula isporuka toplinske energije za stan u Tuzli površine 60 m2 sa danom donošenja presude, te bi se utvrdilo da tužitelj nema više obavezu plaćati bilo kakvu novčanu naknadu apelantu za isporučenu toplinsku energiju. Istovremeno, obavezan je tužitelj da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 982,80 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 220549 15 Gž od 24. aprila 2019. godine, žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena, na način da je apelantu naloženo da prekine sa isporukom toplinske energije prema tužitelju, dok tužitelj više nije u obavezu vršiti plaćanje prema apelantu za isporuku toplinske energije, a apelant je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 220549 19 Rev od 26. maja 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bih broj 98/15) je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U predmetnoj tužbi vrijednost predmeta spora naznačena je u iznosu od 490,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopustivosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren, te stoga revizija nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 220549 15 Gž od 24. aprila 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 220549 19 Rev od 26. maja 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka
c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 220549 15 Gž od 24. aprila 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 17. maja 2019. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 220549 15 Gž od 24. aprila 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. augusta 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 220549 15 Gž od 24. aprila 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević