Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2796/20 (D. V.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Kamata
  • Vanparnični postupak
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2796/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2796/20, rješavajući apelaciju Dragoljuba Vukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoljuba Vukića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 029999 20 Gž od 23. juna 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029999 18 V od 24. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragoljub Vukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 3. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 029999 20 Gž od 23. juna 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 V 029999 18 V od 24. oktobra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, određena je pravična naknada za nekretnine potpuno eksproprisane u svrhu izgradnje pristupnih puteva na dionici puta Banjaluka - Doboj rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove - PJ Prnjavor (u daljem tekstu: nadležni organ uprave) od 16. augusta 2018. godine, te je obavezan korisnik eksproprijacije (Republika Srpska) da apelantu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove vanparničnog postupka u iznosu od 2.670,00 KM.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su rješenjem nadležnog organa uprave od 16. avgusta 2018. godine popuno eksproprisane nekretnine, bliže označene u dispozitivu ovog rješenja. Okružni sud je naveo da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka građevinsko-arhitektonske struke utvrđeno da vrijednost izgrađenih objekata i zemljišta koje je potrebno za redovnu upotrebu iznosi 217.946,37 KM, da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke utvrđena tržišna vrijednost eksproprisanog poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 45.645,00 KM, dok je osnovom nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke utvrđeno da ukupna vrijednost šumskih stabla iznosi 14.310,18 KM. S obzirom da je vrijednost eksproprisanih nekretnina utvrđena u vanparničnom postupku, Okružni sud je naveo da apelantu pripada i zakonska zatezna kamata od dana kada je vrijednost utvrđena odnosno od dana donošenja prvostepene odluke saglasno članu 277. stav 1. i člana 278. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa članom 61. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku. Okružni sud je naveo da apelant neosnovano insistira da zakonske zatezne kamate teku od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, te naglasio da je takva tvrdnja suprotna odredbama Zakona o eksproprijaciji i zauzetoj sudskoj praksi. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 161. Zakona o vanparničnom postupku u vezi sa članom 383. stav 2. i 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio koji su troškovi potrebni za vođenje predmetnog vanparničnog postupka, te da je pravilnom primjenom tarifnog broja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa) utvrdio visinu troškova i dosudio troškove u iznosu od 2.670,00 KM. Okružni sud je naveo da se radi o vanparničnom postupku za utvrđivanje vrijednosti eksproprisanih nekretnina te da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje tarifni broj Tarife prema vrijednosti spora. S obzirom da apelant nije uspio u postupku po žalbi, Okružni sud je naveo da je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (član 386. stav 1. u vezi sa članom 397. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da redovni sudovi „nisu usvojili zahtjev apelanta za isplatu zakonske zatezne kamate počev od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, već tek od dana donošenja prvostepenog rješenja o određivanju pravične naknade...“. Apelant navodi da „utvrđivanje pravične naknade u postupku eksproprijacije nije neprocjenjiv premet, jer je predmet spora pravična naknada koja u pretežnom broju slučajeva predstavlja tržišnu cijenu, koja ne samo da je procjenjiva, nego je izričito izražena u novcu i zbog toga se mora primjenjivati tarifni broj 2. Tarife“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. Ustavni sud napominje da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1880/20 od 15. jula 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2796/20 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio