Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2945/20 (R.C. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2945/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2945/20, rješavajući apelacije R. C. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

R. C. protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 169971 20 Gž od 2. juna 2020. godine;

Danijela Tovilović protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 128384 19 Pž od 15. juna 2020. godine;

Ademir Šabić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 363645 15 Gž od 15. juna 2020. godine;

Tuzla-Kvarc d.o.o. Tuzla protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 238939 17 Gž od 27. februara 2020. godine;

Zaštitni fond Federacije BiH protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 058570 16 Gž od 12. maja 2020. godine;

zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2945/20

1. R. C. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Zenice, koju zastupaju Bakir Ljubović i Dženana Ljubović advokati iz Zenice, podnijela je 13. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Mal 169971 20 Gž od 2. juna 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Mal 169971 19 Mal od 27. marta 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se obavežu tuženi (Javno preduzeće „Autoceste Federacije BiH“ kao prvotuženi i „Euro Asfalt“ d.o.o. Sarajevo kao drugotuženi) da na ime naknade materijalne štete solidarno isplate apelantkinji iznos od 2.650,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj naknade troškove postupka u iznosu od 842,40 KM (stav I izreke), djelimično je usvojen zahtjev prvotuženog, te je obavezana apelantkinja da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 200,00 KM (stav II izreke), obavezana je apelantkinja da drugotuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.493,90 KM (stav III izreke), dok je preostali dio zahtjeva prvotuženog za naknadu troškova postupka u iznosu od 344,84 KM odbijen je kao neosnovan.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 27. marta 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 43 0 Mal 169971 20 Gž od 2. juna 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Apelantkinja je navela da je protiv osporene presude Kantonalnog suda od 2. juna 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH 16. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

2. AP-2946/20

5. Danijela Tovilović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Kotor Varoši, koju zastupa Čedo Đukić advokat iz Banjaluke, podnijela je 12. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 128384 19 Pž od 15. juna 2020. godine.

6. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 128384 19 Ps od 24. jula 2019. godine obavezana je apelantkinja da tužiocu (,,MKF Sinergija Plus“ u stečaju d.o.o. Banjaluka) na ime duga isplati iznos od 5.700,68 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. oktobra 2017. godine pa do konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.118,00 KM.

7. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Okružnog privrednog suda od 24. jula 2019. godine, Viši privredni sud je Presudom broj 57 0 Ps 128384 19 Pž od 15. juna 2020. godine djelimično uvažio predmetnu žalbu i presudu Okružnog privrednog suda od 24. jula 2019. godine preinačio u dijelu koji se odnosi na datum od kada teče zakonska kamata tako da je ista dosuđena na iznos glavnog duga od 5.700,68 KM počev od 25. oktobra 2017. godine (umjesto od 23. oktobra 2017. godine) pa do isplate, dok je u preostalom dijelu žalba apelantkinje odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

8. Apelantkinja je navela da je protiv osporene presude Višeg privrednog suda od 15. juna 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 21. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

3. AP-2960/20

9. Ademir Šabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Almir Gagula advokat iz Sarajeva, podnio je 14. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 363645 15 Gž od 15. juna 2020. godine.

10. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 363645 13 P od 12. decembra 2014. godine obavezan je tuženi („Murai-komerc“ d.o.o. Vogošća) da apelantu na ime ugovorne kazne za period od 1. oktobra 2011. godine do 30. juna 2013. godine isplati iznos od 6.300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke), da ispuni obaveze iz predugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. aprila 2011. godine u vezi sa izgradnjom stana pobliže označenog izrekom prvostepene presude, kao i da završi radove po urbanističko-tehničkoj dokumentaciji, izvrši tehnički prijem i uknjižbu stana, pribavi dokumentaciju za glavni ugovor, zaključi i potpiše glavni ugovor sa apelantom, izmiri svoj dio obaveza za stan i isti preda u posjed, da apelantu izjavi garanciju za kvalitet izvedenih radova, ugrađenih materijala i opreme prema garantnim rokovima u građevinarstvu, kao i da mu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.062,00 KM (stav II izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi za svaki mjesec kašnjenja plaća iznos od 300,00 KM počev od 1. jula 2013. godine pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uslovi, odnosno do izvršenja navedenih obaveza, uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos (stav III izreke).

11. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 12. decembra 2014. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 363645 15 Gž od 15. juna 2020. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi isplati ugovornu kaznu u iznosu od 6.300,00 KM za navedeni vremenski period, sa zakonskom zateznom kamatom, te da se naloži tuženom da pribavi dokumentaciju za glavni ugovor, da zaključi i potpiše glavni ugovor i da apelantu preda u posjed predmetni stan. Obavezan je tuženi da apelantu na ime troškova postupka isplati iznos od 648,00 KM, a u preostalom dijelu zahtjeva apelanta i tuženog za naknadu troškova postupka određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

12. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Kantonalnog suda od 15. juna 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH 15. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

4. AP-3005/20

13. Tuzla-Kvarc d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edin Hodžić advokat iz Tuzle, podnio je 18. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 238939 17 Gž od 27. februara 2020. godine.

14. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 238939 15 P od 3. jula 2017.godine, obavezan je drugotuženi (Radio Televizija Federacije BiH Sarajevo) da u svojim emisijama „Dnevnik 2“ i Politički magazin ,,Mreža“, kao i na teletekstu, u vrijeme u kojem je emitovao sporne sadržaje, uputi izvinjenje, objavi izvinjenje i opozove izražavanje neistinitih činjenica vezanih za apelanta objavljenih u prilozima emitovanim 15. i 20. februara 2015.godine, te su obavezani prvotuženi (O.H.) i drugotuženi da apelantu solidarno na ime naknade štete zbog iznesenih kleveta isplate iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.486,18 KM. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu na ime naknade štete i naknade troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

15. Odlučujući o žalbi tuženih izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 3. jula 2017. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 P 238939 17 Gž od 27. februara 2020. godine predmetnu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i odbacio tužbu. Navedenim rješenjem obavezan je apelant da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.372,70 KM.

16. Apelant je naveo da je protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda od 27. februara 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH 20. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

5. AP-3015/20

17. Zaštitni fond Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić“ iz Čapljine, podnio je 19. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 058570 16 Gž od 12. maja 2020. godine.

18. Presudom Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 P 058570 15 Mal od 7. marta 2016. godine obavezan je prvotuženi (J.K.) da apelantu na ime regresnog duga isplati iznos od 17.137,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 842,40 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 7. marta 2016. godine do isplate. Odbijen je tužbeni zahtjev apelanta u odnosu na drugotuženu A.S. Dopunskom presudom Općinskog suda broj 53 P 058570 15 Mal od 11. marta 2016. godine obavezan je apelant da drugotuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.747,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 7. marta 2016. godine do isplate.

19. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 7. marta 2016. godine i dopunske presude Općinskog suda od 11. marta 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 53 0 P 058570 16 Gž od 12. maja 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepene presude.

20. Apelant je naveo da je protiv osporene presude Kantonalnog suda od 12. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH 23. jula 2020. godine, o kojoj reviziji još nije odlučeno.

Spajanje predmeta

21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2945/20. Apelacioni navodi

22. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

25. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležnim sudovima), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

26. Ustavni sud podsjeća da je, prema svojoj praksi, revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) i Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

27. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim pravnim lijekovima. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2945/20 (R.C. i drugi) | Sudska praksa | Aktio