Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3169/20 ("BAJA COMPANY" d.o.o. DERVENTA)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3169/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine. godine, u predmetu broj AP- 3169/20, rješavajući apelaciju "BAJA COMPANY" d.o.o. DERVENTA - u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "BAJA COMPANY" d.o.o. DERVENTA - u stečaju podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 Ip 027187 19 Rev od 7. maja 2020.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. "BAJA COMPANY" d.o.o. DERVENTA (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Danilović advokat iz Velike Bukovice, podnio je 22. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 Ip 027187 19 Rev od 7. maaj 2020. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ip 027187 18 Ip od 16. januara 2019. godine, odbijen je prigovor apelanta izjavljen 7. juna 2018. godine protiv rješenja o izvršenju broj 60 0 Ip 027187 18 Ip od 31. maja 2018. godine. Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ip 027187 19 Pž od 25. marta 2019. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđeno prvostepeno rješenje.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 Ip 027187 19 Rev od 7. maja 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. Članom 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 66/18- u daljnjem tekstu: ZIP) propisano je da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u izvršnom postupku nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova., Stoga je reviziju kao vanredni pravni lijek valjalo odbaciti temeljem člana 247. stav 1. i 2. ZPP u vezi sa članom 14. stav 1. i članom 21. stav 1. ZIP-a.
4. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ip 027187 19 Pž od 25. marta 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 Ip 027187 19 Rev od 7. maja 2020. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ip 027187 19 Pž od 25. marta 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepenog rješenja.
7. S obzirom na to da je apelantu 10. aprila 2019. godine uručeno rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ip 027187 19 Pž od 25. marta 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. avgusta 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ip 027187 19 Pž od 25. marta 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević