Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2903/20 (M. S.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2903/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2903/20, rješavajući apelaciju Miladina Stevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miladina Stevića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 004719 20 KŽ 2 od 23. jula 2020. godine , zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Miladin Stević iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni iz Banja Luke, podnio je 10. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 004719 20 KŽ 2 od 23. jula 2020. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 004719 19 K 2 od 24. februara 2020. godine, oglašeni su krivim optuženi apelant i Milovan Peulić zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske-Opšti dio i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu i obavezani na plaćanje paušala, a oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 004719 20 KŽ 2 od 23. jula 2020. godine, žalbe okružnog javnog tužioca u Doboju i branilaca optuženih (među kojima je i apelant) su odbijene kao neosnovane i potvrđena prvostepena presuda.

3. Apelant je naveo da je protiv presude Okružnog suda u Doboju podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Republike Srpske, o kojem još nije odlučeno.

4. Apelant smatra da mu je osporenm presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka (zahtjev za zaštitu zakonitosti) od strane apelanta, u toku, a apelant nije obavijestio Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.

8. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 53/12, 91/17 i 66/18). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravnosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka.

9. Zbog toga je u konkretnim slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2903/20 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio