Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1781/19 (M. G.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1781/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-1781/19, rješavajući apelaciju Milana Gavrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milan Gavrić zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 I 032038 15 I 3 od 4.
novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Gavrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 19. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je poslije podnošenja apelacije prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 I 032038 15 I 3 od 4. novembra 2019. godine.
2. Apelant je 7. septembra 2012. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Osnovnog suda broj 85 0 P 009402 09 P od 23. februara 2010. godine, kojom je obavezan tuženi-izvršenik (Zemljoradnička zadruga „Agrotrebava" Osječani) da apelantu na ime duga isplati iznos novca od 45.000,00 KM.
3. Predloženo je izvršenje na nepokretnostima koje su u posjedu izvršenika (bliže označene u pomenutom prijedlogu) na način da se izvrši procjena i prodaja predmetnih nepokretnosti radi namirenja potraživanja apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.
4. Osnovni sud je zaključkom od 7. januara 2013. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje tako što će predložiti prodaju nekretnina koje su u vlasništvu, a ne u posjedu izvršenika. Obzirom da apelant nije postupio po pomenutom zaključku, Osnovni sud je 14. novembra 2013. godine donio rješenje kojim se smatra da je prijedlog za izvršenje povučen. Okružni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je rješenjem od 25. februara 2014. godine apelantovu žalbu uvažio i rješenje Osnovnog suda od 14. novembra 2013. godine ukinuo.
5. Osnovni sud je 4. avgusta 2014. godine donio rješenje o izvršenju, te je istog dana apelantu naložio da dostavi dokaz da je podnesen zahtjev za upis nekretnine izvršenika, čija se prodaja predlaže, u ZK, u protivnom postupak će se obustaviti.
6. Osnovni sud je zaključkom od 25. decembra 2014. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje uz napomenu da je podneskom od 10. decembra 2014. godine Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: RUGIP) obavijestila sud da je zahtjev apelanta radi upisa nekretnina izvršenika u ZK knjige odbačen.
7. Osnovni sud je 17. aprila 2015. godine donio rješenje kojim se smatra da je prijedlog za izvršenje povučen. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da se apelant izjasnio da u konkretnom slučaju treba postupiti u skladu sa prijedlogom za izvršenje, te provesti izvršenje na nepokretnostima izvršenika na kojima ima upisano pravo posjeda. Nadalje je navedeno da imajući u vidu da apelant nije uredio prijedlog za izvršenje zaprimljen kod tog suda 9. aprila 2014. godine, sud je u skladu sa članom 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 63/07, 49/09 i 61/13), a u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14) odlučio na način da se smatra da je prijedlog za izvršenje povučen. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je 2. juna 2015. godine donio rješenje kojom je žalbu uvažio, rješenje Osnovnog suda od 17. aprila 2015. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak iz razloga što je Osnovni sud zanemario odredbe člana 113 Zakona o izvršnom postupku koji reguliše provođenje izvršenja na nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige.
8. Osnovni sud je 6. novembra 2015. godine donio zaključak kojim je naložio apelantu da dostavi podatke i adrese lica čije nepokretnosti graniče sa nepokretnošću čija prodaja je predložena u izvršnom postupku, u protivnom postupak će se obustaviti zbog nemogućnosti izvršenja.
9. Na upit Osnovnog suda RUGIP PJ Doboj je 15. marta 2019. godine, obavijestila taj sud da je identifikacijom predmetnih parcela utvrđeno da niti jedna parcela po starom premjeru nije u vlasništvu izvršenika nego drugih fizičkih odnosno pravnih lica.
10. Osnovni sud je 26. marta 2019. godine od RUGIP PJ Doboj zatražio podatak da li su upisane nekretnine (bliže opisane u navedenom podnesku) sa posjedovnim dijelom izvršenika od 1/1 evidentirane u zemljišnoj knjizi i da li za iste postoje zk izvaci.
11. Osnovni sud je 16. maja 2019. godine dostavio apelantu podnesak RUGIP PJ Doboj na izjašnjenje, na koji se apelant nije izjasnio.
12. Osnovni sud je zaključkom od 19. juna 2019. godine naložio apelantu da predloži promjenu predmeta i sredstva izvršenja iz razloga što je RUGIP PJ Doboj dopisom od 12. aprila 2019. godine obavijestila sud da je identifikacijom parcele broj 2395/1 novog premjera odgovara parcela broj 763/15 upisana u ZK uložak broj 355 KO Osječani Gornji, vlasništvo Zemljoradničke zadruge Osječani, a katastarskoj parceli broj 2396/1 novog premjera odgovara parcela broj 738/2 upisana u ZK uložak broj 84 KO Osječani Gornji, vlasništvo Z.U.rođ. M., dakle nekretnine, čija prodaja se predlaže u ovom postupku, nisu u vlasništvu izvršenika.
13. Osnovni sud je zaključkom od 23. oktobra 2019. godine naložio apelantu da na ime vještačenja po vještacima građevinske, poljoprivredne i geodetske struke, koje će predložiti predujmi iznos od 1.500,00 KM na depozit suda.
14. Osnovni sud je dopisom od 23. oktobra 2019. godine zatražio od Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) obavijest da li je nad izvršenikom ZZ “Agrotrebava” Osječani bb, grad Doboj otvoren stečajni ili likvidacioni postupak.
15. Nakon zaprimljene obavijesti od Okružnog privrednog suda da se nad izvršenikom vodi postupak likvidacije otvoren rješenjem Okružnog privrednog suda broj 60 0 L 028294 19 od 7. februara 2019. godine, Osnovni sud je rješenjem od 4. novembra 2019. godine prekinuo postupak izvršenja po rješenju o izvršenju od 4. avgusta 2014. godine, istovremeno određujući da će se postupak nastaviti kada likvidacioni ili stečajni upravnik, ili pravni sljedbenici izvršenika preuzmu postupak ili kad sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
16. Osnovni sud je zaključkom od 4. novembra 2019. godine naložio apelantu da dostavi broj računa na koji će izvršiti povrat novca uplaćenog na ime predujma za vještačenje. Apelant do dana sačinjavanja dopisa upućenog Ustavnom sudu nije postupio po pomenutom zaključku. Apelacioni navodi
17. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući, između ostalog, da Osnovni sud odugovlači izvršni postupak dovodeći do toga da će u martu 2020. godine nastupiti apsolutna zastara izvršenja presude na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak. Osim toga, apelant je naveo da postupajući sudija odugovlači predmetni postupak na način da i pored toga što je tom sudu, a postupajući po njegovom Zaključku broj 85 0 I 032038 15 I 2 od 6. novembra 2015. godine, dostavio tražene podatke, a na osnovu kojih bi se mogao okončati ovaj izvršni postupak tj. na način i po uputama Okružnog suda iz Rješenja broj 85 0 I 032038 15 Gž 2 od 2. juna 2015. godine, nije donio rješenje o izvršenju tj. nije okončao ovaj izvršni postupak. Apelant je takođe naveo da je Osnovnom sudu i predsjedniku suda poslao nekoliko urgencija, te predlaže da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka isplati određeni novčani iznos.
Odgovori na apelaciju
18. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da osnovni razlog zbog kojeg ovaj izvršni postupak nije okončan jeste što je apelant predložio prodaju nepokretnosti koja nije u vlasništvu, nego u posjedu izvršenika, te da je do odluke Okružnog suda od 2. juna 2015. godine praksa ovog suda bila da su se prodavale samo nepokretnosti koje su u vlasništvu izvršenika, a ne u posjedu, te da je pomenutim rješenjem zauzet novi stav po kome se u izvršnom postupku mogu prodavati i nekretnine upisane u posjedovnom listu. Osnovni sud je dalje naveo da na svim edukacijskim seminarima i predavači i kolege iz drugih sudova BiH smatraju da se u izvršnom postupku mogu prodavati samo nepokretnosti koje su u vlasništvu izvršenika. Sljedeći problem koji je uticao na odugovlačenje postupka po Osnovnom sudu je neusaglašeno stanje u vođenju evidencija nepokretnosti po starom i po novom premjeru, a da je u konkretnom postupku veliki problem što je izvršenik posjednik predmetne parcele, a vlasnik je neko drugi. Osnovni sud je ukazao da u tom sudu ima premalo sudija u odnosu na broj predmeta (pogotovo na izvršnom referatu), kao i da je postupajući sudija zadužen sa oko 3.000 predmeta i da je jasno da fizički nije u mogućnosti biti ažuran i donositi sve odluke u svakom predmetu u razumnom roku.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
22. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
23. Dovodeći navedene principe u vezu s konkretnim slučajem, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokretnuo predmetni postupak na osnovu pravosnažne presude zbog propuštanja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, kao i relevantne okolnosti, u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu. Ocjenjujući doprinos apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant propustom da uredi prijedlog za izvršenje u skladu sa nalogom suda, uticao na tok i dužinu trajanja predmetnog postupka, jer u izvršnom postupku tražilac izvršenja disponira svojim zahtjevom i ima inicijativu u postupku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanta koji nastoji podmiriti svoje potraživanje u većem novčanom iznosu.
24. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je sud predloženo izvršenje vratio na uređenje u roku od četiri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što se može smatrati primjerenom ažurnošću. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u dva navrata počinio procesni propust zbog čega mu je Okružni sud uvažavajući apelantove žalbe ukidao odluke kao nepravilne i predmet vraćao na ponovni postupak, čime je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u prikladnim rokovima u skladu sa procesnim mogućnostima provodio procesne radnje, u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju (donio je zaključak kojim je naložio apelantu da dostavi podatke i adrese lica čije nepokretnosti graniče sa nepokretnošću čija prodaja je predložena u izvršnom postupku, tražio od RUGIP PJ Doboj podatke o predmetnim nepokretnostima, te od iste uprave zatražio podatak da li su upisane nekretnine (bliže opisane u navedenom podnesku) sa posjedovnim dijelom izvršenika od 1/1 evidentirane u zemljišnoj knjizi i da li za iste postoje zk izvaci, zatim dostavio apelantu podnesak RUGIP PJ Doboj na izjašnjenje, naložio apelantu da predloži promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te da na ime vještačenja koje će predložiti predujmi određeni novčani iznos na depozit suda, zatražio od Okružnog privrednog suda obavijest da li je nad izvršenikom otvoren stečajni ili likvidacioni postupak, donio rješenje od 4. novembra 2019. godine kojim je prekinuo postupak izvršenja po rješenju o izvršenju od 4. avgusta 2014. godine, te naložio apelantu da dostavi sudu broj računa na koji će se izvršiti povrat novca uplaćenog na ime predujma za vještačenje), odnosno u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Takođe, Ustavni sud primjećuje da se predmetni izvršni postupak nalazio dva puta pred Okružnim sudom radi odlučivanja po žalbama apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud svoje odluke donosio u vrlo kratkom periodu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke u cilju okončanja predmetog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini, i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak koji se razmatra ovom apelacijom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na strani apelanta, te su postojale i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, koji je zbog otvaranja postupka likvidacije nad izvršenikom prekinut, što objektivno sprječava Osnovni sud da postupa u predmetnom postupku. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Osnovnog i Okružnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U odnosu na apelantov zahtjev da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka isplati određeni novčani iznos, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević