Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2634/20 ("Europlay Gaming" d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2634/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2634/20, rješavajući apelaciju "Europlay Gaming" d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Europlay Gaming" d.o.o. Banja Luka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 020241 18 Uvp od 4. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Europlay Gaming" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 020241 18 Uvp od 4. juna 2020. godine.
2. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijen je zahtjev apelanta za ispravku greške u uvodnom dijelu Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 020241 18 Uvp od 12. marta 2020. godine (kojom je uvažen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020241 17 U od 17. januara 2018. godine, pa je presuda preinačena tako da je tužba apelanta uvažena i osporeni akt poništen).
3. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da je uvidom u spis predmeta utvrdio da je zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020241 17 U od 17. januara 2018. godine, u ime apelanta podnio njegov tadašnji punomoćnik Đ. Š. advokat iz Banjaluke, po punomoći koja je data pokretanjem upravnog spora uz tužbu koja je podnesena nižestepenom sudu. Vrhovni sud je naveo da je navedeni zahtjev za vanredno preispitivanje podnesen putem Okružnog suda u Banjaluci 20. februara 2018. godine, te da je Vrhovnom sudu dostavljen 23. maja 2018. godine. Vrhovni sud je naveo i da je 19. marta 2019. godine ovom sudu advokat I. Đ. dostavio dopunu zahtjeva za vanredno preispitivanje navedene presude i uz tu dopunu dostavio punomoć od 4. oktobra 2018. godine, kojim ga je apelant ovlastio da ga zastupa u upravnom postupku i upravnom sporu kod Okružnog suda u Banjaluci i Vrhovnog suda, sve do pravosnažnog okončanja postupka. Takođe je dostavio i generalni otkaz punomoći od 4. oktobra 2018. godine, kojim je otkazana punomoć advokatu Đ.Š. i sa kojim danom prestaje njegovo zastupanje u ovom upravnom sporu, a koja je i dostavljena tom advokatu dana 5. oktobra 2018. godine. Vrhovni sud je ukazao da je navedena dopuna zahtjeva za vanredno preispitivanje podnesena nakon 13 mjeseci od podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje, dakle, po isteku roka od 30 dana za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje propisanog u odredbi člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, tj. neblagovremeno, pa se iz tog razloga nije mogla ni uzeti u razmatranje, kao ni sve ostale činjenice i okolnosti nastale nakon podnošenja zahtjeva, na koje ukazuje sadašnji advokat. Vrhovni sud je naveo da, s obzirom da je zahtjev za vanredno preispitivanje o kojem je i odlučeno navedenom presudom ovog suda od 12. marta 2020. godine podnesen od strane tadašnjeg punomoćnika Đ.Š., advokata iz Banjaluke (punomoć mu je otkazana 4. oktobra 2018. godine), to u pobijanoj presudi nije došlo do greške prilikom izrade presude i nije pogrešno označen tadašnji punomoćnik apelanta.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da je osporenom odlukom Vrhovni sud pričinio konfuziju i negirao pravo stranke da imenuje i izabere punomoćnika u sporu, što je stvorilo velike probleme u odnosima stranaka i punomoćnika, te proizvelo nastanak novih sporova između njih.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenom odlukom odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u upravnom sporu presudom Vrhovnog suda od 12. marta 2020. godine uvažen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020241 17 U od 17. januara 2018. godine, pa je presuda preinačena tako da je tužba apelanta uvažena i osporeni akt poništen. Budući da se osporeno rješenje, kojim je odbijen zahtjev apelanta za ispravku presude Vrhovnog suda od 12. marta 2020. godine, ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na navedenu odluku donesenu u upravnom sporu, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević