Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2977/20 (D. V.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Kamata
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2977/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2977/20, rješavajući apelaciju Dragoljuba Vojvodića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoljuba Vojvodića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 029660 19 Gž od 4. juna 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029660 18 V od 21. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragoljub Vojvodić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 14. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 029660 19 Gž od 4. juna 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029660 18 V od 21. oktobra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, određena je pravična naknada za nekretnine potpuno eksproprisane u svrhu izgradnje pristupnih puteva na dionici puta Banjaluka - Doboj rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove - PJ Prnjavor od 3. jula 2018. godine, u stvarnom i faktičkom vlasništvu apelanta, kao predlagača, te je obavezan korisnik eksproprijacije (Republika Srpska) da apelantu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove vanparničnog postupka u iznosu od 1.740,00 KM.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su rješenjem nadležnog organa od 3. jula 2018. godine popuno eksproprisane nekretnine, bliže označene u dispozitivu ovog rješenja, te da je u vanparničnom postupku osnovom nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke utvrđena tržišna vrijednost eksproprisanih nekretnina u iznosu od 109.926,00 KM. Okružni sud je naveo da je korisnik eksproprijacije na dosuđeni iznos pravične naknade, shodno članu 277. Zakona o obligacionim odnosima, dužan platiti zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja rješenja prvostepenog suda o naknadi do isplate. Okružni sud je naveo da je novčana obaveza korisnika eksproprijacije dospjela u trenutku donošenja prvostepenog rješenja o naknadi, a od kada je korisnik eksproprijacije u docnji. Okružni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda o troškovima vanparničnog postupka zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, zbog čega su neosnovani apelantovi navodi da je troškove vanparničnog postupka trebalo odrediti prema tarifnom broju 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata imajući u vidu procjenjenu tržišnu vrijednost nekretnina. Okružni sud je naveo da je postupak određivanja naknade za eksproprisane nekretnine vanparnični postupak, te da ima karakter ostalih postupaka iz člana 2. tarifni broj 3. navedene Tarife, pa je za svaku radnju u neimenovanim postupcima naknada u iznosu od 150 bodova. Osnovom svega navedenog, Okružni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. S obzirom da apelant nije uspio u postupku po žalbi, Okružni sud je naveo da je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (član 386. stav 1. u vezi sa članom 397. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da redovni sudovi „nisu usvojili zahtjev apelanta za isplatu zakonske zatezne kamate počev od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, već tek od dana donošenja prvostepenog rješenja o određivanju pravične naknade...“. Apelant navodi da „utvrđivanje pravične naknade u postupku eksproprijacije nije neprocjenjiv premet, jer je predmet spora pravična naknada koja u pretežnom broju slučajeva predstavlja tržišnu cijenu, koja ne samo da je procjenjiva, nego je izričito izražena u novcu i zbog toga se mora primjenjivati tarifni broj 2. Tarife“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1880/20 od 15. jula 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2977/20 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio