Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2955/20 (R. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2955/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2955/20, rješavajući apelaciju Radovana Kremenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radovan Kremenović protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 025202 19 U od 13. jula 2020. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka broj: 21.04/951-1124/19 od 3. jula 2019. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima, Područna jedinica Banjaluka broj: 21.11/951-058-1649/16 od 24. maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Radovan Kremenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dane Končar i Violeta Popović, advokati iz Banjaluke, podnio je 13. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 025202 19 U od 13. jula 2020. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: RUGIP) broj: 21.04/951-1124/19 od 3. jula 2019. godine i Rješenja RUGIP, Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima, Područna jedinica Banjaluka broj: 21.11/951-058-1649/16 od 24. maja 2019. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud istu odredio „tako da se do okončanja postupka po ovoj apelaciji kod Ustavnog suda, protiv pravosnažne presude Okružnog suda u Banjaluci, u upravnom sporu broj 11 0 U 025202 19 U od 23. juna 2020. godine, a kojom je odbijena tužba apelanta, radi poništavanja rješenja broj: 21.04/951-1124/19 od 3. jula 2019. godine, Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS Banja Luka, i koje sadrži pored neprihvatanja formalnog prava žalbe na proizvoljnu sadržinu nekretnina, prijedlog za oglašavanje ništavim prvostepenog i drugostepenog upravnog akta, te neujednačenog postupka prema stanovništvu u Banjaluci u istoj situaciji (posebno nespornoj), tako da se odluke o usvojenoj privremenoj mjeri odmah dostavi Okružnom sudu u Banjaluci na broj: 11 0 U 025202 19 U, Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS Banjaluka, na broj 21.04/951- 1124/19 od 3. jula 2019. godine, Pravobranilaštvu Republike Srpske- Sjedište zamjenika Banjaluka i Vladi Republike Srpske, za predsjednika Vlade RS“.

2. Osporenom presudom Okružnog suda odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena radi poništenja Rješenja RUGIP broj: 21.04/951-1124/19 od 3. jula 2019. godine kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja RUGIP, Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima, Područna jedinica Banjaluka broj: 21.11/951-058-1649/16 od 24. maja 2019. godine. Tim prvostepenim rješenjem je utvrđen sadržaj nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti/popisnom listu, pobliže označen izrekom rješenja, tako da se utvrđuje pravo svojine u korist M. M. sa 1/1 dijela, s tim da na tim nepokretnostima nema tereta i ograničenja, pa će se u katastar nepokretnosti izvršiti upis podataka o nepokretnostima i nosiocu prava na nepokretnostima, uz napomenu da privremeni list nepokretnosti pobliže označen izrekom čini sastavni dio ovog rješenja, pri čemu je stavljeno van snage Rješenje broj: 21.11/951-058-1649/16 od 26. juna 2016. godine.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima za KO Slatina, provela postupak izlaganja i nakon toga donijela rješenje od 26. januara 2017. godine, kojim je utvrdila sadržaj nepokretnostima u privremenom listu nepokretnosti pobliže označen u obrazloženju rješenja, na kojoj je izgrađen stambeni objekat, tako da se utvrđuje pravo svojine na zemljištu i objektu u korist apelanta sa 1/1 dijela. Okružni sud je naveo da je zainteresovano lice M.M. podnio zahtjev za ponavljanje postupka okončanog rješenjem od 26. januara 2017. godine, tražeći da organ postupi po rješenju o dosudi Osnovnog suda u Banjaluci broj: 71 0 1 105216 16 I od 18. maja 2017. godine, odnosno Rješenju RUGIP od 16. augusta 2017. godine. Okružni sud je naveo da je prvostepeni organ u ponovljenom postupku donio rješenje od 24. maja 2019. godine kojim je utvrđeno pravo svojine u korist M. M. sa 1/1 dijela. Okružni sud je naveo da je apelantova žalba protiv tog rješenja, kojom je isključivo osporavao utvrđeno pravo svojine na predmetnim nepokretnostima, u korist M.M. sa 1/1 dijela, odbačena kao nedopuštena imajući u vidu da se žalba u smislu člana 87. stav 2. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, može izjaviti samo u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta. Okružni sud je ukazao i da je apelant mogao u pogledu utvrđivanja prava na nepokretnostima, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja, pokrenuti spor kod nadležnog suda, shodno članu 87. stav 3. istog zakona, a o čemu je bio poučen i rješenjem prvostepenog organa od 24. maja 2019. godine.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje i prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su organi uprave i Okružni sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na ličnu slobodu i sigurnost itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant navodi da su u konkretnom postupku donesene proizvoljne odluke zasnovane na nezakonitim postupanjima odgovornih lica. Apelant navodi i da iz osporene presude Okružnog suda proizilazi da je i sudija pojedinac znao za apsolutno nedozvoljene radnje, ali je ipak pristao da učestvuje u namjernom ili iz krajnje nepažnje, oduzimanju zemljišta i porodične kuće iz svojine apelanta. Relevantni propisi

5. Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 6/12, 110/16, 22/18 - OUS, 62/18 i 95/19 - OUS). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 6/12, 110/16) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 85.

(1) Ako se u postupku izlaganja ustanovi da je sporno pravo svojine ili drugo pravo na nepokretnostima čije je rješavanje u stvarnoj nadležnosti sudova, Komisija stranku sa manje vjerovatnim pravom upućuje da u roku od 30 dana od dana izlaganja kod nadležnog suda pokrene parnični, odnosno vanparnični postupak, o čemu se vrši zabilježba, i da Komisiji u daljem roku od osam dana podnese dokaz o pokretanju tog postupka, kada se vrši zabilježba spora.

Član 86.

(1) Na osnovu činjenica utvrđenih u postupku izlaganja podataka, komisija donosi rješenje koje sadrži podatke o nepokretnostima, označenje prava na nepokretnosti i nosilaca tih prava, ograničenje vezano za raspolaganje nepokretnostima, nalog za upis podataka o nepokretnostima i nosiocima prava na nepokretnostima.

Član 87.

(1) Protiv rješenja komisije iz člana 86. ovog zakona može se izjaviti žalba Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(2) Žalbom se može pobijati rješenje samo u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta.

(3) U pogledu utvrđivanja prava na nepokretnostima može se u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pokrenuti parnični ili vanparnični postupak kod nadležnog suda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su organi uprave i Okružni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da organi uprave i Okružni sud, u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuju na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pred nadležnim organom uprave i Okružnim sudom trajao nepune dvije godine. Imajući u vidu navedeno, po mišljenju Ustavnog suda, dužina predmetnog postupka se ne može smatrati dužinom trajanja postupka koja prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2955/20 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio