Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/20 (Zaštitni fond Federacije BiH i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2580/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2580/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Zaštitni fond Federacije BiH i drugi, na temelju članka VI/ 3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zaštitni fond Federacije BiH protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 53 0 Mal 059684 16 Gž od 20. svibnja 2020.

godine;

Ivan Kožul protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404690 15 Rsž od 21. svibnja 2020. godine;

Robert Milas protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0Rs 404744 15 Rsž od 18. lipnja 2020. godine;

Općina Kupres protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 V 011268 20 Gž od 25. lipnja 2020. godine;

"INTER BELL" d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 Ps 180005 18 Pž od 10. lipnja 2020. godine;

zbog toga što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2580/20

1. Zaštitni fond Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 53 0 Mal 059684 16 Gž od 20. svibnja 2020. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Čapljini od 30. studenoga 2015. godine obvezani su tuženici (prvotuženik D.K., drugotuženik N.Ć.) da solidarno isplate apelantu na ime regresnoga duga određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantu solidarno isplate troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru od 20. svibnja 2020. godine priziv drugotuženika je usvojen i prvostupanjska presuda preinačena na način da se tužbeni zahtjev apelanta u odnosu na drugotuženika odbija u cijelosti, te u odluci u troškovima na način da je samo prvotuženik obvezan apelantu naknaditi troškove parničnoga postupka.

4. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 24. lipnja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud), o kojoj nije odlučeno.

2. AP-2684/20

5. Ivan Kožul (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Širokoga Brijega, kojega zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnio je 30. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404690 15 Rsž od 21. svibnja 2020. godine.

6. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 30. ožujka 2015. godine obvezana je tuženica (Federacija Bosne i Hercegovine, Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine) da apelantu isplati određeni iznos za određeno vremensko razdoblje, na ime razlike naknade za ishranu tijekom rada, na ime razlike naknade za korištenje godišnjega odmora, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

7. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu od 21. svibnja 2020. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odbijen zahtjev apelanta za naknadu troškova prizivnoga postupka.

8. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 25. lipnja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu, o kojoj nije odlučeno.

3. AP-2685/20

9. Robert Milas (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Ljubuškoga, kojega zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnio je 30. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0Rs 404744 15 Rsž od 18. lipnja 2020. godine.

10. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 12. ožujka 2015. godine naloženo je tuženici (Federacija Bosne i Hercegovine, Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine) da apelantu isplati određeni iznos za određeno vremensko razdoblje, na ime razlike naknadne za topli obrok, na ime razlike naknade za regres, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu. Nadalje, preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnoga postupka preko dosuđenoga iznosa je odbijen kao neutemeljen.

11. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu od 18. lipnja 2020. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi je potvrđeno.

12. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 30. srpnja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu, o kojoj nije odlučeno.

4. AP-2831/20

13. Općina Kupres (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo Tomislavgrad, podnijela je 4. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 V 011268 20 Gž od 25. lipnja 2020. godine.

14. Rješenjem Općinskoga suda u Livnu od 29. listopada 2019. godine točkom I dispozitiva utvrđena je naknada za izvlaštene nekretnine po rješenju Skupštine Općine Kupres od 13. rujna 1978. godine, od ranijega vlasnika (LJ.L.), prednika predlagatelja (D.G., So.J., St.J.), predmetna nekretnina bliže označena u dispozitivu prvostupanjske odluke, pa je obvezana apelantica kao pravni slijednik korisnika izvlaštenja (Ugostiteljsko-turistička RO Koprivnica, OOUR Čajuša Kupres), da predlagateljima isplati određeni iznos na ime tržišne vrijednosti izvlaštenih nekretnina, te određeni iznos na ime izgubljene dobiti uslijed nekorištenja zemljišta, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnoga postupka u iznosu od 8.352,00 KM.

15. Rješenjem Kantonalnoga suda u Livnu priziv apelantice kao protivnika predlagatelja je djelomično uvažen pa je prvostupanjsko rješenje u točki I dispozitiva, kojom je obvezana apelantica da predlagateljima isplati određeni iznos na ime izgubljene dobiti sa zakonskom zateznom kamatom, preinačen na način da se taj dio tužbenoga zahtjeva u cijelosti odbija, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka u točki I dispozitiva, tako da se obvezuje apelantica da predlagateljima isplati troškove postupka u iznosu od 5.568,00 KM umjesto u iznosu od 8.352,00 KM.

16. Apelantica je u predmetnoj apelaciji navela da je izjavila reviziju Vrhovnome sudu, o kojoj nije odlučeno.

5. AP-2833/20

17. "INTER BELL" d.o.o. Mostar (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Jasmin Humačkić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 5. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 Ps 180005 18 Pž od 10. lipnja 2020. godine.

18. Presudom Općinskoga suda u Mostaru od 11. srpnja 2018. godine obvezan je apelant da tužitelju („Hepok“ d.o.o. Mostar) isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnoga duga, počevši od dana dospjelosti svakoga pojedinačnoga iznosa na naplatu, pa sve do konačne isplate, kao i da tužitelju isplati troškove postupka u određenome iznosu. Nadalje, odbijen je protutužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da su ništavni ugovor o zakupu poljoprivrednoga zemljišta zaključen između apelanta i tužitelja 21. ožujka 2007. godine, kao i aneks ugovora o dugoročnome zakupu od 8. lipnja 2007. godine i aneks ugovora o dugoročnome zakupu od 30. lipnja 2008. godine, i da isti ne proizvode pravno dejstvo.

19. Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru od 10. lipnja 2020. godine priziv apelanta je djelomično uvažen i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, tako da ista teče na dosuđeni iznos glavnoga duga, počevši od 29. lipnja 2016. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate (umjesto od dana dospjelosti na naplatu svakoga pojedinačnoga iznosa, pa do isplate), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da je apelant dužan isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.159,60 KM umjesto u iznosu od 5.002,00 KM. Nadalje, u preostalome dijelu priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i potvrđena je prvostupanjska presuda.

20. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 3. kolovoza 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu, o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2580/20. Apelacioni navodi

22. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.

25. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili reviziju Vrhovnome sudu, a da nisu sukladno članku 21. stavak (6) Pravila Ustavnoga suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenim revizijama okončan.

26. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, kojega su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnome sudu, u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima, sukladno pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnome postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

27. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluke nadležnoga suda o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovno podnesu apelaciju, u kojoj su dužni na propisanoj tiskanici apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnoga suda.

28. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/20 (Zaštitni fond Federacije BiH i… | Sudska praksa | Aktio