Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7481/18 (M. T.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Nekretnina
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7481/18
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 7481/18, rješavajući apelaciju Mileta Todića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mileta Todića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 166621 18 Gž 2 od 13. novembra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 166621 13 I od 28. maja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mile Todić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Jovo Pilipović, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 166621 18 Gž 2 od 13. novembra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 166621 13 I od 28. maja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i od V. Đ. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 20. maja 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud dostavili su odgovore na apelaciju 3. i 4. maja 2010. godine. Izvršenik nije dostavio odgovor.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Presudom Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 001409 07 P od 17. februara 2012. godine (potvrđena Presudom Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 001409 12 Gž od 5. septembra 2012. godine) izvršenik je obavezan da apelantu na ime duga isplati iznos preciznije naveden u izreci prvostepene presude, po osnovu ugovora o zajmu od 19. oktobra 2006. godine zaključenog između apelanta i izvršenika.
6. Apelant je 14. novembra 2012. godine podnio Osnovnom sudu u Tesliću prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave, pravosnažne sudske odluke, predlažući da se izvršenje sprovede na izvršenikovim nepokretnostima u Tesliću, bliže označenim u prijedlogu za izvršenje, stanu u Banjoj Luci, te osnivačkom ulogu u DOO „Natura-Vita“ Blatnica, Teslić.
7. Osnovni sud u Tesliću je donio rješenje od 13. februara 2013. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim za sprovođenje izvršenja u dijelu koji se odnosi na stan u Banjoj Luci, te je u tom dijelu 10. aprila 2013. godine dostavio predmet Osnovnom sudu na nadležno postupanje.
8. Apelant je 6. juna 2013. godine Osnovnom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje kojim je predložio da se izvršenje sprovede na jednosobnom stanu u Banjoj Luci, ulica Kozarska broj 61, ulaz B, površine 55 m2 (u daljnjem tekstu: sporni stan), uz koji je kao dokaz o izvršenikovom pravu svojine na spornom stanu dostavio izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, list broj 11967 od 14. novembra 2012. godine, prema kojem izvodu je izvršenik upisan kao vlasnik spornog stana.
9. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 166621 13 I od 22. avgusta 2013. godine odredio predloženo izvršenje na spornom stanu. Rješenjem je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: RUGIP) da izvrši zabilježbu spora na spornom stanu, te da će po izvršnosti rješenja sudski vještak izvršiti procjenu vrijednosti, a zatim i prodaju.
10. Treće lice S. M. podnijelo je prigovor sudu protiv rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine, u kojem je, između ostalog, istakao da sporni stan na kojem apelant traži namirenje svojih potraživanja nije u izvršenikovoj svojini, te da apelant ne može njime raspolagati s obzirom na to da je on na njemu upisao pravo svojine u zemljišne knjige po osnovu ugovora o kupoprodaji od 15. marta 2013. godine, predlažući da se izvršenje na spornom stanu proglasi nedopuštenim. Osnovni sud je zaključkom od 3. marta 2016. godine treće lice uputio da u parničnom postupku dokaže da je izvršenje na spornom stanu, shodno odredbi člana 51 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), nedopušteno.
11. Osnovni sud je, odlučujući o prigovoru protiv rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine, donio Rješenje broj 71 0 I 166621 13 I od 24. oktobra 2016. godine kojim je odbijen prigovor i navedeno rješenje potvrđeno. Osnovni sud je, pozivajući se na odredbe čl. 70 i 72 ZIP-a, prigovor odbio kao neosnovan.
12. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je RUGIP obavještenjem od 13. februara 2018. godine informisao Osnovni sud da je u postupku zabilježbe izvršenja rješenja od 22. avgusta 2013. godine, a uvidom u izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu, utvrđeno da je 23. aprila 2013. godine predmetni stan upisan kao svojina M. S. sa 1/1 dijela, a na osnovu Ugovora o kupoprodaji broj OPU-316/13 od 15. marta 2013. godine zaključenog između V. Đ. (izvršenik) kao prodavca i S. M. (treće lice) kao kupca, te da upis zabilježbe rješenja od 22. avgusta 2013. godine nije moguće sprovesti.
13. Nakon toga, Osnovni sud je, odlučujući po službenoj dužnosti, donio Rješenje broj 71 0 I 166621 13 od 28. maja 2018. godine kojim je obustavljeno izvršenje na spornom stanu i ukinute sve sprovedene radnje, te je izvršenje proglašeno nedopuštenim. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je ocjenom dokaza zaključio da u momentu određivanja izvršenja rješenjem od 22. avgusta 2013. godine i dostavljanja navedenog rješenja radi zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi sporni stan koji je označen u prijedlogu za izvršenje nije bio u svojini i posjedu izvršenika već trećeg lica S. M. Osnovni sud je ukazao da iz obavještenja RUGIP-a proizlazi da je 23. aprila 2013. godine treće lice S. M. upisano u zemljišne knjige kao vlasnik i posjednik spornog stana po osnovu ugovora o kupoprodaji od 15. marta 2013. godine, te da nije izvršena zabilježba rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine jer stan nije u svojini izvršenika već trećeg lica. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da se prema odredbi člana 70 ZIP-a izvršenje može sprovesti samo na nepokretnosti koja je u izvršenikovoj svojini jer je za sprovođenje izvršenja na nepokretnostima relevantno stanje zemljišnih knjiga, odnosno svojina u smislu čl. 70 i 72 ZIP-a.
14. Budući da nije bilo moguće postupiti po zahtjevu i izvršiti upis zabilježbe rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine jer je na spornom stanu 23. aprila 2013. godine upisano pravo svojine u korist trećeg lica S. M., dakle prije dostavljanja zahtjeva za upis zabilježbe rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine, Osnovni sud je, pozivajući se na odredbe člana 63 u vezi sa članom 70 ZIP-a, obustavio izvršenje i ukinuo sve sprovedene radnje, te je proglasio izvršenje na spornom stanu nedopuštenim.
15. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 166621 18 GŽ od 13. novembra 2018. godine apelantovu žalbu odbio i osporeno rješenje potvrdio. Istim rješenjem Okružni sud je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe.
16. Okružni sud je nakon ispitivanja žalbenih navoda zaključio da je prvostepeni sud ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenice, te na utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe ZIP-a. Naime, Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 70 stav 1 ZIP-a propisano da je uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz da je nepokretnost upisana kao izvršenikova svojina. Okružni sud je takođe naveo da iz stanja spisa proizlazi da je na apelantov prijedlog od 14. novembra 2012. godine (uređenog podneskom od 6. juna 2013. godine tako što je kao sredstvo izvršenja predložen sporni stan uz dostavljanje dokaza o izvršenikovoj svojini – izvod iz knjige uloženih ugovora broj 11967 od 14. novembra 2012. godine) prvostepeni sud rješenjem od 22. avgusta 2013. godine odredio predloženo izvršenje na spornom stanu i rješenje dostavio RUGIP-u radi zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi. Okružni sud smatra da je prvostepeni sud postupio u skladu s odredbom člana 72 stav 1 ZIP-a, kojom je propisano da će sud donošenjem rješenja o izvršenju po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja. Okružni sud je istakao da upis zabilježbe izvršenja ima značajne pravne posljedice jer tražilac izvršenja stiče pravo na namirenje nakon njenog upisa u zemljišne knjige (član 72 stav 2 ZIP-a). Okružni sud je dalje naveo da iz dokumentacije u spisu proizlazi da zahtjevu za upis zabilježbe izvršenja rješenja od 22. avgusta 2013. godine u odnosu na sporni stan nije udovoljeno jer je utvrđeno da je u označenom ulošku upisano pravo svojine u korist trećeg lica, a ne na izvršeniku. Okružni sud je neosnovanim ocijenio apelantove žalbene navode da je dokazao da je izvršenik vlasnik spornog stana jer iz dokaza proizlazi da je, prije donošenja rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine kojim je određeno izvršenje na spornom stanu, došlo do promjene prava svojine na spornom stanu u smislu odredbe člana 70 ZIP-a, zbog čega nije upisana zabilježba rješenja Osnovnog suda od 22. avgusta 2013. godine, pa se postupak izvršenja nije ni mogao nastaviti protiv trećeg lica kao novog vlasnika (član 72 st. 2 i 3 ZIP-a). Okružni sud je zaključio da je pravilan zaključak prvostepenog suda da izvršenik nije bio vlasnik spornog stana prije određivanja izvršenja na stanu i prije dostavljanja zabilježbe rješenja o izvršenju na spornom stanu, zbog čega nije mogla ni biti izvršena zabilježba izvršenja na spornom stanu. Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbi člana 63 stav 3 u vezi sa članom 70 st. 1 i 2 ZIP-a donio odluku o obustavljanju postupka.
17. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio u skladu sa odredbama člana 235 tačka 2 Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant smatra da su sudovi u predmetnom postupku proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo zbog čega su mu povrijeđena navedena prava. U vezi s tim ukazuje da redovni sudovi nisu cijenili činjenicu da je promjena svojine na spornom stanu izvršena nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, dakle u toku izvršenog postupka, niti su „kao dokaz prihvatili izvod iz knjige položenih ugovora kojim je izvršio identifikaciju spornog stana koji je na dan 11. 5. 2012. godine bio upisan na izvršeniku sa 1/1dijela“. Apelant smatra da takva promjena u smislu člana 72 st. 2 i 3 ZIP-a nije bila smetnja da se izvršni postupak završi kako je to bilo određeno rješenjem od 22. avgusta 2013. godine.
b) Odgovor na apelaciju
19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su navodi iz apelacije neosnovani, tvrdeći da taj sud u osporenoj odluci nije proizvoljno i arbitrarno postupao u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, te smatra da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja se pozvao u apelaciji.
20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporene odluke za koju smatra da je donesena u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a. Suprotno apelantovom stavu, Osnovni sud smatra da nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelant poziva u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUS RS, 43/17 – odluka USBiH, 90/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
(1)Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.
Član 63.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
Član 68.
Izvršne radnje Izvršenje na nepokretnosti sprovodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
Član 70.
Dokaz o svojini izvršenika (1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika.
(2) Ako je pravo na nekretnini iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišnoknjižnog stanja.
Zabilježba izvršenja Član 72.
(1) Čim donese rješenje o izvršenju, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.
(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje) a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 166621 18 GŽ od 13. novembra 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 10. decembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 18. decembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
29. Apelant smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih rješenja pogrešno primijenili relevantne odredbe ZIP-a kada su u konkretnom slučaju izvršenje na spornom stanu proglasili nedopuštenim i rješenje od 22. avgusta 2013. godine stavili van snage, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pravično suđenje.
30. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene prava.
32. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je svrha izvršnog postupka da obezbijedi prinudno namirenje potraživanja koje je utvrđeno u izvršnoj i/ili vjerodostojnoj ispravi. Izvršne i vjerodostojne isprave podobne su za izvršenje ukoliko je u njima naznačen tražilac izvršenja, izvršenik, te predmet, vrsta i obim i vrijeme ispunjenja obaveza. Nadalje, izvršni postupak se pokreće na zahtjev tražioca izvršenja (član 3 stav 1 ZIP-a) ili po službenoj dužnosti radi prinudnog namirenja potraživanja koje tražilac izvršenja ima prema izvršeniku onako kako je to utvrđeno u izvršnoj i/ili vjerodostojnoj ispravi. Svrha čl. 70 i 72 ZIP-a jeste da se obezbijedi sprovođenje prinudne naplate na imovini koja nesporno pripada izvršeniku, te da se obezbijedi zaštita prava tražioca izvršenja od eventualne izvršenikove zloupotrebe. Ustavni sud zapaža da upis zabilježbe izvršenja predstavlja prvu (ključnu) radnju izvršenja na nepokretnostima i ima izuzetan značaj za tok izvršnog postupka (član 68 ZIP-a). Naime, tražilac izvršenja tek zabilježbom izvršenja, a ne podnošenjem prijedloga za izvršenje, kako to apelant tvrdi, stiče pravo da svoje pravo namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje). Navedeno upravo proizlazi iz sadržaja člana 72 stav 2 ZIP-a.
33. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da je izvršenje na spornom stanu dozvoljeno na osnovu apelantovog prijedloga za izvršenje i dostavljenog izvoda iz knjige uloženih ugovora u kome je kao vlasnik spornog stana upisan izvršenik. Takođe, nije sporno da je pravo svojine na spornom stanu upisano u zemljišne knjige 23. aprila 2013. godine u korist trećeg lica, dakle prije donošenja rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine i prije zabilježbe izvršenja u smislu člana 72 stav 2 ZIP-a, što je onemogućilo Zemljišnoknjižnu kancelariju da sprovede zabilježbu rješenja o izvršenju od 22. avgusta 2013. godine na spornom stanu, odnosno prema utvrđenju redovnih sudova, predmetno rješenje od 22. avgusta 2013. godine je bilo nesprovedivo jer sporni stan nije upisan kao izvršenikova svojina (član 70 stav 1 ZIP-a), već trećeg lica. Takođe, redovni sudovi su jasno obrazložili situaciju koja bi tražiocu izvršenja obezbijedila pravo na namirenje na spornom stanu, u smislu člana 72 stav 2 ZIP-a, odnosno samo u slučaju da je treće lice steklo pravo svojine na spornom stanu nakon zabilježbe izvršenja navedena okolnost ne bi uticala na tok izvršnog postupka, odnosno treće lice bi bilo dužno „trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom“. Prema ocjeni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju bitan je momenat zabilježbe izvršenja, koja radnja u konkretnom slučaju nije ni sprovedena iz razloga što za to nije bilo zakonom propisanih uslova (treće lice upisano kao vlasnik predmetne nepokretnosti umjesto izvršenika), a što je onemogućilo nastavak izvršnog postupka na spornom stanu u smislu člana 72 st. 2 i 3 ZIP-a. Shodno tome, te podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta (promjene vlasnika nepokretnosti prije zabilježbe rješenja o izvršenju) pokretali slično pravno pitanje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3017/13 od 10. novembra 2016. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine, tačke 61 i 62, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, suprotno apelantovim navodima, u obrazloženjima osporenih odluka dali jasne i potpune razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a.
34. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
35. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode veže za proizvoljnu primjenu prava, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a, i to čl. 72 st. 2 i 3, prvenstveno u pogledu promjene vlasnika nepokretnosti prije zabilježbe rješenja o izvršenju, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
37. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine jer apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević