Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2706/20 (R.M.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2706/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2706/20, rješavajući apelaciju R. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. M. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 027975 17 U od 27.
maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 31. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 027975 17 U od 27. maja 2020. godine.
2. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja tuženog Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Sarajevo broj: UP-II-11-24/2-394/16 D.Z.-B od 7. decembra 2016. godine, kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Ministarstva privrede Zapadnohercegovačkog kantona broj: 05-06-24- 2843/15 od 4. novembra 2016. godine. Tim prvostepenim rješenjem je odbačen kao neosnovan zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na novčanu podršku po modelu poticaja proizvodnji-proizvodnja povrća (ostalo povrće).
3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da iz spisa u predmetu proizilazi da je apelant podnio zahtjev prvostepenom organu za ostvarivanje prava na novčanu podršku po modelu poticaja proizvodnjiproizvodnja povrća (cikla, mrkva, luk), uz koji je dostavio relevantnu dokumentaciju. Kantonalni sud je naveo da je na osnovu uvida i ocjene navedene dokumentacije, prvostepeni organ u skladu sa članom 27. Zakona o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvitku i članom 8. i 16. Pravilnika o načinu i uvjetima ostvarivanje novčane podrške po modelu poticaja proizvodnji, rješenjem od 4. novembra 2016. godine, odlučio da se zahtjevu apelanta ne može udovoljiti, jer nije priložen dokaz o prodanom povrću u skladu sa članom 11. stav 1. alineja (c) Pravilnika. Kantonalni sud je naveo da se Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva obratilo Upravi za indirektno-neizravno oporezivanje, da se u skladu sa prethodnim konsultacijama i dogovorima o međusobnoj saradnji i razmjeni podataka u otkrivanju i suzbijanju poreznih prijevara i drugih nepravilnosti u poslovanju klijenta koji predaju zahtjeve za novčane podrške ili su u sistemu otkupa poljoprivrednih proizvoda, izvrši kontrola otkupnih blokova. Kantonalni sud je naveo da je, prema informaciji Federalne uprave za inspekcijske poslove od 17. juna 2016. godine, u postupku kontrole utvrđeno da je pravni subjekt B&I-01 d.o.o. Čapljina vršio otkup, ali nije knjigovodstveno proveo otkupne blokove. Kantonalni sud je ukazao da su članom 11. stav 1. alineja c) Pravilnika o načinu i uslovima ostvarivanja novčane podrške po modelu poticaja proizvodnji propisani opšti uslovi koje klijent mora da ispunjava da bi ostvario pravo na novčanu podršku, pored kojih je propisano i da klijent (fizičko lice) ima pravo na novčanu podršku, ako je prodao proizvode na teritoriji Federacije i ako je pored ostale propisane dokumentacije dostavio i otkupni blok otkupljivača (koji je u sistemu PDV-a) na ime klijenta, u skladu sa članom 48. stav 5. Zakona o unutrašnjoj trgovini. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanta da on nije i ne može utjecati na to je li otkupni blok evidentiran ili knjižen u knjigovodstvu kod pravnog subjekta ili ne, te da je sama odgovornost na strani otkupitelja proizvoda, a nikako na strani apelanta. Prednje naročito, imajući u vidu relevantne odredbe Pravilnika i činjenicu da apelant nadležnom kantonalnom ministarstvu nije dostavio dokaz o prodatom predmetnom povrću, kao i da otkupni blokovi pravnog subjekta B&1-01 d.o.o. Čapljina, koji su predmet kontrole nisu zavedeni kroz knjigovodstvenu i finansijsku evidenciju pravnog lica. Kantonalni sud je naveo da klijent (fizičko lice) ima pravo na novčanu podršku, ako je prodao proizvode na teritoriji Federacije i ako je pored ostale propisane dokumentacije dostavio i otkupni blok otkupljivača (koji je u sistemu PDV-a) na ime klijenta.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su upravni organi i Kantonalni sud, pri donošenju svojih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, te da se njemu ne može staviti na teret da otkupni blok nije evidentiran ili knjižen u knjigovodstvu kod pravnog subjekta ili ne, kao i da on ne može snositi odgovornost za takvo nešto.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava na novčanu podršku po modelu poticaja proizvodnjiproizvodnja povrća iz sredstava budžeta, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o odobravanju novčane podrške iz sredstava budžeta, te se u predmetnom slučaju ne radi o ostvarivanju građanskih prava i obaveza apelanta, pa je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2269/19 od 26. marta 2020. godine, tačka 7., dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. U odnosu na navode apelanta o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Zbog toga su navedeni članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenjivi samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred nadležnim upravnim organima i sudovima je bio da se utvrdi da apelant ispunjava uvjete za dodjelu novčane podrške po modelu poticaja proizvodnji-proizvodnja povrća iz sredstava budžeta. Shodno navedenom, novčana podrška iz sredstava budžeta koja je bila predmet spora, ne predstavlja postojeću imovinu apelanta, niti je on na osnovu relevantnih propisa mogao imati „legitimno očekivanje“ da će ga steći, obzirom da ne ispunjava propisane uvjete za dodjelu iste. Pravo na novčanu podršku iz sredstava budžeta, nije zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2269/19 od 26. marta 2020. godine, tačka 8., dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević