Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2487/20 (S. B. i drugi)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2487/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2487/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Samir Beganović i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Samir Beganović protiv Presude Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine;
Ljiljana Lukić protiv Presude Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine;
Radmila Tomić protiv Presude Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine;
Biljana Vasiljević protiv Presude Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine;
Zineta Abdul Rezzak protiv Presude Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine;
zbog nenadležnosti Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2487/20
1. Samir Beganović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Brčkoga, podnio je 15. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjemu tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine.
2. AP-2555/20
2. Ljiljana Lukić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Brčkoga, podnijela je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Apelacionoga suda broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine.
3. AP-2556/20
3. Radmila Tomić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Brčkoga, podnijela je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Apelacionoga suda broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine.
4. AP-2557/20
4. Biljana Vasiljević (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Brčkoga, podnijela je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Apelacionoga suda broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine.
5. AP-2558/20
5. Zineta Abdul Rezzak (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Brčkoga, podnijela je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Apelacionoga suda broj 97 0 U 002248 19 Ous od 14. svibnja 2020. godine.
Činjenično stanje
6. Presudom Apelacionoga suda od 14. svibnja 2020. godine u postupku ocjene usklađenosti pravnih akata stavkom II izreke određeno je da se ne prihvaćaju inicijative apelanta Samira Beganovića, službenika Tužiteljstva Brčko distrikta BiH, službenika Apelacionoga suda (među kojima su apelantice Ljiljana Lukić, Radmila Tomić, Biljana Vasiljević i Zineta Abdul Rezzak) i službenika Osnovnoga suda Brčko distrikta BiH za pokretanje postupka ocjene usklađenosti Zakona o platama i naknadama zaposlenih u pravosuđu Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 9/19 i 10/19), sa čl. 1. st. 4., čl. 13. st. 2., 4., i 5., te čl. 19., 20., 36., 71., i 75. Statuta Brčko distrikta BiH.
7. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni je sud istakao da nije našao utemeljenim navode inicijatora da su odredbe osporavanoga Zakona o platama i naknadama zaposlenih u pravosuđu Brčko distrikta BiH diskriminatorne, jer su procentualno većim povećanjem plaće, određene kategorije zaposlenika u pravosuđu (npr. stručni suradnici, šef administracije) dovedene u povoljniji položaj u odnosu na druge zaposlene (npr. operateri – asistenti). Apelacioni je sud istakao da se naime radi o različitim kategorijama subjekata prava, koji obavljaju značajno različite vrste poslova, te imaju bitno različite obveze i odgovornosti iz radnoga odnosa, tako da se ne nalaze u usporedivome pravnome položaju, pa kako nije ostvareno jedno od bitnih obilježja diskriminacije, to nije bilo potrebe da se dalje ispituju navodi inicijative. Apelacioni je sud naveo da iz istih razloga nije mogao prihvatiti tvrdnje da su apelanti diskriminirani, jer za razliku od službenika zaposlenih u institucijama na razini Bosne i Hercegovine, sudaca i tužitelja u Brčko distriktu BiH i zaposlenika JZU „Zdravstveni centar Brčko“ nemaju pravo na naknadu za godišnji odmor, te zato što im je procent na ime minuloga rada određen u manjom iznosu (0,30%) u odnosu na navedene kategorije sa kojima se uspoređuju (0,50%). Apelacioni je sud istakao da pitanje plaća i dodataka na plaću ne mora biti regulirano na identičan način na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini. Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, te da se zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2487/20.
Apelacioni navodi
9. U svim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te smatraju da je došlo do kršenja članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i kršenja Međunarodnoga pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 6. st. 1. i čl. 7.). Osim toga, apelantice u predmetima br. AP-2555/20, AP-2556/20, AP-2557/20 i AP-2558/20 pozivaju se na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Nadalje, apelant u predmetu br. AP- 2487/20 smatra da je došlo do kršenja zabrane zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije, kršenja Međunarodnoga pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 2. i čl. 5.), kršenja Međunarodnoga pakta o građanskim i političkim pravima (čl. 25.), kao i kršenja drugih međunarodnih dokumenata (Opća deklaracija o ljudskim pravima).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
12. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već razmatrao apelacije kojima su osporavane odluke Apelacionoga suda (kojima je odlučeno o usklađenosti zakonskih odredaba sa statutom i akata Vlade sa zakonom). Naime, Ustavni je sud, odlučujući o takvim apelacijama, donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnoga suda za odlučivanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5153/17 od 17. srpnja 2018. godine, AP-3881/17 od 19. lipnja 2018. godine, AP-1569/17 od 15. lipnja 2017. godine i AP-1380/16 od 7. ožujka 2017. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba ). S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu, smatra nije nadležan da razmatra osporenu odluku Apelacionoga suda.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacije odbaciti kao nedopuštene ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević