Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2771/20 (M.T.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2771/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2771/20, rješavajući apelaciju M. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. T. podnesena protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije BiH broj: T11 0 KTA 0004858 20 od 9. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Irena Pehar, advokat iz Mostara, podnio je 3. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalnog tužilaštva) broj: T11 0 KTA 0004858 20 od 9. juna 2020. godine.
2. Odlukom glavnog kantonalnog tužitelja Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 3. februara 2020. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta podnesena protiv Naredbe o nesprovođenju istrage broj: T07 0 KT 0026084 19 protiv prijavljenih S.S. i M.P. zbog krivičnog djela Teška krivična djela protiv zdravlja ljudi iz člana 240. Krivičnog zakona Federacije BiH u vezi sa krivičnim djelom Nesavjesno liječenje iz člana 229. stav 4. Krivičnog zakona Federacije BiH, jer radnje koje su poduzele ne predstavljaju obilježja navedenog krivičnog djela, niti bilo kojeg drugog krivičnog djela na koje tužilaštvo pazi po službenoj dužnosti.
3. Postupajući po zahtjevu apelanta za preispitivanje odluke glavnog kantonalnog tužitelja Kantonalnog tužilaštva od 3. februara 2020. godine, Federalno tužilaštvo je osporenim obavještenjem od 9. juna 2020. godine obavijestilo apelanta da je izvršen uvid u spis Kantonalnoga tužiteljstva, te da je utvrđeno da su donesene odluke pravilne i zakonite.
Apelacioni navodi
4. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je nejasno kako tužilaštvo u ovoj pravnoj stvari ne nalazi odgovornost Doma Stolac kao pravne osobe, odnosno upravnika kao odgovorne osobe, kada iz samih tvrdnji i zaključaka tužilaštva u osporenoj obavijesti je navedeno da je soba za izolaciju postavljena suprotno Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama, te da Dom Stolac i upravnik nisu postupali u skladu sa zakonskim propisima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
6. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević