Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2802/20 (S. B., K. M., D. G.-M., A. M., D. B., P. M. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2802/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2802/20, rješavajući apelacije Stojana Bilića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Stojan Bilić, Koviljka Mirković, Dubravka Grmuša-Motika, Aleksandar Medojević, Dušan Božić i Petar Mitrović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Rs 121788 20 Rsž od 20. maja 2020. godine;

Aleksandar Mišić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061769 20 Rsž od 11. marta 2020. godine;

Savo Kolović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Mal 127889 20 Gž od 11. juna 2020. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2802/20

1. Stojan Bilić, Koviljka Mirković, Dubravka Grmuša-Motika, Aleksandar Medojević, Dušan Božić i Petar Mitrović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Amer Ramić advokat iz Brčkog, podnijeli su 3. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Rs 121788 20 Rsž od 20. maja 2020. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Rs 121788 19 Rs od 6. februara 2020. godine tužba apelanata protiv tuženog („Grafam“ d.d. Brčko) smatra se povučenom.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 6. februara 2020. godine, Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 Rs 121788 20 Rsž od 20. maja 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelanti nisu postupili po rješenju Osnovnog suda od 29. aprila 2020. godine. Navedenim rješenjem Osnovni sud je pozvao apelante da urede tužbu i da u roku od osam dana od dana prijema rješenja, u smislu odredbi člana 74. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZPP), dostave sudu dopunjenu i uređenu tužbu na način da navedu tačnu adresu tuženog uz napomenu da je sud pokušao dostavu na adresi navedenoj u tužbi, ali da je tuženi „zatvorio i odselio sa navedene adrese“ i uz upozorenje na posljedice propuštanja da postupe po predmetnom rješenju. Apelacioni sud je zaključio da je, kako apelanti u zakonskom roku nisu postupili po nalogu suda i dostavili tačnu adresu tuženog, već su podneskom od 20. januara 2020. godine tražili produženje roka za postupanje po nalogu suda, a imajući u vidu da su upozoreni na posljedice propuštanja, pravilno prvostepeni sud (pozivanjem na odredbu člana 74. stav (3) ZPP) donio prvostepeno rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

4. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 74. stav (1) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine" br. 8/09, 52/10 i 27/14), postupe po nalogu suda i dostave sudu uređenu tužbu.

2. AP-3021/20

5. Aleksandar Mišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupaju Branislav Cvijanović, Vladimir Cvijanović i Milica Cvijanović advokati iz Banjaluke, podnio je 17. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 061769 20 Rsž od 11. marta 2020. godine.

6. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061769 17 Rs od 31. decembra 2018. godine tužba apelanta protiv tužene (Željeznice Republike Srpske), radi zaštite prava iz radnog odnosa, smatra se povučenom.

7. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 31. decembra 2018. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 Rs 061769 20 Rsž od 11. marta 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je postupku prethodnog ispitivanja tužbe prvostepeni sud donio Rješenje broj 85 0 Rs 061769 17 Rs od 6. februara 2017. godine kojim je punomoćniku apelanta vratio tužbu na ispravku i dopunu, sa nalogom da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja istu ispravi i dopuni tako što će u spis dostaviti urednu i valjanu punomoć za podnošenje tužbe u ime apelanta i njegovo zastupanje i dokaze na kome se zasnivaju tužbeni zahtjevi. Okružni sud je dalje naveo da je predmetnim rješenjem punomoćnik apelanta upozoren na nastupanje posljedica iz člana 336. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u slučaju nepostupanja po nalogu suda, te da je rješenje prvostepenog suda za uređenje tužbe punomoćnik apelanta primio 8. februara 2017. godine, ali u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, nego je tek u podnescima od 15. oktobra i 19. oktobra 2018. godine djelimično povukao tužbu, odustao od provođenja određenog dokaza i predložio i dostavio određene dokaze. Okružni sud je zaključio da iz navedenog proizlazi da punomoćnik apelanta nije, shodno odredbama člana 334. ZPP, dostavio sudu uređenu tužbu, kako mu je naloženo rješenjem prvostepenog suda od 6. februara 2017. godine (u kojem rješenju mu je ostavljen i rok za postupanje, koji on nije ispoštovao) pa je pravilno prvostepeni sud konstatovao da se tužba u predmetnom postupku smatra povučenom.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu.

3. AP-3159/20

9. Savo Kolović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Zorica Mikić Ćosić advokat iz Banjaluke, podnio je 21. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Mal 127889 20 Gž od 11. juna 2020. godine.

10. Rješenjem Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Mal 127889 20 Mal od 17. februara 2020. godine tužba apelanata protiv tuženog (A.S.) odbačena je kao nepotpuna.

11. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 17. februara 2020. godine, Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 Mal 127889 20 Gž od 11. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da je Osnovni sud, shodno odredbama člana 74. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZPP) rješenjem od 22. januara 2020. godine pozvao apelanta da uredi tužbu tako što će dostaviti tačnu adresu za tuženog ili eventualno dati neki drugi prijedlog u skladu sa odredbama ZPP, uz upozorenje da će se u slučaju da ispravljena tužba ne bude vraćena sudu u ostavljenom roku od osam dana smatrati da je ista povučena, a ukoliko bude vraćena bez ispravke, sud će je odbaciti. Apelacioni sud je naveo da je, postupajući po navedenom rješenju apelant podneskom od 4. februara 2020. godine dostavio sudu novu adresu tuženog, pa je prvostepeni sud pokušao dostaviti tužbu i na tu adresu, ali je dostavljač konstatovao da je tuženi odselio u Brčko. Apelacioni sud je naveo da je, budući da apelant u ostavljenom roku od osam dana nije dostavio tačnu adresu tuženog, niti je dao neki drugi prijedlog u skladu sa odredbama ZPP, prvostepeni sud, na osnovu odredbe člana 190. stav (1) tačka h) ZPP, tužbu odbacio kao nepotpunu. Apelacioni sud je istakao da nije ostvarena povreda postupka koju apelant obrazlaže navodima da je postupio po rješenju suda od 22. januara 2020. godine i da je dostavio tačne adrese tuženog, a da je sud bio dužan pozvati tuženog da postavi punomoćnika za prijem pismena ili postaviti mu privremenog zastupnika za prijem pismena, je je apelant na zahtjev suda dostavio novu adresu tuženog, ali se tužba nije mogla dostaviti tuženom ni na tu adresu jer je tuženi, prema napomeni dostavljača, odselio u Brčko. U vezi s navedenim Apelacioni sud je ukazao da apelant u svom podnesku od 4. februara 2020. godine nije predložio da prvostepeni sud postupi u skladu sa odredbom člana 45. ZPP, odnosno da se tuženom postavi privremeni zastupnik, već sve te činjenice prvi put ističe u žalbi, dakle, van zakonskog roka od 8 dana, te da, imajući navedeno u vidu nije ostvarena povreda postupka na koju apelant ukazuje.

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 74. stav (1) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine" br. 8/09, 52/10 i 27/14), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu.

Spajanje predmeta

13. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2802/20.

Apelacioni navodi

14. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelant u predmetu AP- 3021/20 smatra i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2802/20 (S. B., K. M., D. G.-M., A. M., D… | Sudska praksa | Aktio