Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2890/20 (Z. J. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2890/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2890/20, rješavajući apelacije Zorana Jankovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zoran Janković protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 291133 20 Rsž od 23. juna 2020. godine;

Ranko Šarkanović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 024008 20 Gž 2 od 27. maja 2020. godine;

UniCredit Bank d.d. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 321058 19 Pž od 29. maja 2020. godine;

Mladen Topić i Zlatan Topić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 028599 20 Gž od 19. juna 2020. godine;

Nikola Kovačević protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 209064 19 Gž od 12. maja 2020. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2890/20

1. Zoran Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Čedo Đukić advokat iz Banjaluke, podnio je 7. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 291133 20 Rsž od 23. juna 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 291133 18 Rs od 24. januara 2020. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci od 23. juna 2020. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na period od prije 28. februara 2018. godine. Osim toga, djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev te obavezana tužena (Republika Srpska) da apelantu isplati iznos od 5.531,09 KM od čega na ime materijalne štete iznos od 4.900,62 KM i obračunate zatezne kamate iznos od 630,47 KM, te zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 4.900,62 KM, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 776,59 KM, dok je u preostalom dijelu odbijen apelantov tužbeni zahtjev za naknadu troškova postupka.

3. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 27. jula 2020. godine protiv odluke Okružnog suda u Banjaluci od 23. juna 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.

2. AP-2911/20

4. Ranko Šarkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pelagićeva, kojeg zastupa Živan Blagojević advokat iz Šamca, podnio je 7. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 024008 20 Gž 2 od 27. maja 2020. godine.

5. Presudom Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 P 024008 18 P 4 od 3. marta 2020. godine obavezan je tuženi (“Drina osiguranja” AD Milići) da apelantu na ime izgubljene zarade za period od 1. januara 2012. do 31. marta 2019. godine isplati iznos od 41.619,91 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Također, obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.967,22 KM.

6. Presudom Okružnog suda u Doboju od 27. maja 2020. godine uvažena je žalba tuženog i preinačena prvostepena presuda tako što je obavezan tuženi da apelantu na ime izgubljene zarade za period od 1. januara 2012. do 16. februara 2016. godine isplati iznosu od 23.671,65 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka, tako što se isti sa iznosa od 7.967,22 KM snižavaju na iznos od 4.461,64 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Također, odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

7. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 8. jula 2020. godine protiv odluke Okružnog suda u Doboju od 27. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.

3. AP-2930/20

8. UniCredit Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 11. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 321058 19 Pž od 29. maja 2020. godine.

9. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 321058 13 Ps od 30. augusta 2019.godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 29. maja 2020. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je drugotuženi (d.o.o. za vanjski i unutrašnji promet i trgovinu Komerc - Čolić, Tuzla) kupovinom, a po osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. aprila 1999.godine stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru u Sarajevu, bliže označenom u izreci prvostepene presude, pa su prvotuženi (Vranića d.d. u stečaju Sarajevo) i drugotuženi dužni trpiti da apelant pred nadležnom Općinskom službom pokrene postupak etažiranja, te se nalaže Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu da na osnovu prvostepene presude, potvrde i elaborata o etažiranju nadležne općine po apelantovom prijedlogu izvrši upis predmetnog poslovnog prostora u zemljišne knjige sa pravom vlasništva u korist drugotuženog i upis založnog prava u korist apelanta i to za kredit u iznosu od 200.000,00 KM sa pripadajućim kamatama prema ugovoru o okvirnom iznosu plasmana banke od 7. februara 2002. godine sa rokom važnosti do 31. decembra 2008. godine, a sve po osnovu rješenja Općinskog suda u Sarajevu od 7. maja 2002. godine, sa zabilježbom zabrane svakog otuđenja kao i novog opterećenja nekretnine. Također, odbijen je kao neosnovan i apelantov zahtjev u odnosu na troškove parničnog postupka, te je obavezan apelant da prvotuženom isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 7.107.75 KM.

10. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 28. jula 2020. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Sarajevu od 29. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

4. AP-2939/20

11. Mladen Topić i Zlatan Topić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prnjavora, koje zastupa Milan Romanić advokat iz Banjaluke, podnijeli su 11. august 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 028599 20 Gž od 19. juna 2020. godine.

12. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 028599 18 P od 29. oktobra 2019. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci od 19. juna 2020. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi (,,Mlinpek“ a.d. Prnjavor) da apelantima na ime duga za isporučeni kukuruz isplati iznos od 21.104,00 KM sa kamatom. Također, obavezani su apelanti da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 3.360,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

13. U konkretnom slučaju apelanti su naveli da su 6. augusta 2020. godine protiv odluke Okružnog suda u Banjaluci od 19. juna 2020. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.

5. AP-3227/20

14. Nikola Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzla, kojeg zastupa Mirza Telalović advokat iz Tuzle, podnio je 26. august 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 209064 19 Gž od 12. maja 2020. godine.

15. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 209064 14 P od 15. februara 2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 12. maja 2020. godine, obavezan je apelant da tužiocu (S.O.), kao vlasniku vrati u posjed u ispravnom stanju stvari i mesarski pribor, bliže označene u izreci prvostepene presude. Također, obavezan je apelant da tužiocu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.654,40 KM.

16. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 29. jula 2020. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 12. maja 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2890/20. Apelacioni navodi

18. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-2890/20, AP-2911/20, AP-2930/20 i AP-3227/20 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

21. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

22. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

23. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2890/20 (Z. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio