Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2713/20 (Narodni demokratski pokret)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2713/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2713/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Narodni demokratski pokret, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Narodni demokratski pokret protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 036051 20 Iž od 8. lipnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Narodni demokratski pokret (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Zajednička odvjetnička kancelarija Kremenović & Mikanović iz Banjaluke, podnio je 30. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 036051 20 Iž od 8. lipnja 2020. godine.
2. Odlukom Središnjega izbornoga povjerenstva Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: SIP BiH) broj 05-1-07-6-452/19 od 14. svibnja 2020. godine apelant kao politička stranka točkom a) oglašen je odgovornim što je u 2017. godini ostvario zabranjene priloge u iznosu od 84.000,00 KM, čime je prekršio odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o financiranju političkih stranaka. Točkom b) apelant je oglašen odgovornim što nije vodio poslovne knjige na način koji je utvrđen zakonom i drugim propisima, nije uspostavio točnu evidenciju o prihodima i rashodima, čime je prekršio odredbe čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 1. Zakona o financiranju političkih stranaka i nije podnio godišnje financijsko izvješće Središnjemu izbornome povjerenstvu BiH sukladno Zakonu o financiranju političkih stranaka i Pravilniku o godišnjim financijskim izvješćima političkih stranaka, čime je prekršio odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o financiranju političkih stranka. Nadalje, na temelju čl. 15. st. 2. i primjenom čl. 19. st. 1. toč. f) i h) i čl. 20. st. 1. toč. 1) Zakona o financiranju političkih stranaka apelantu je za povredu iz točke a) izrečena novčana kazna u iznosu od 85.000,00 KM, te za povredu iz točke b) novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM, odnosno jedinstvena novčana kazna u iznosu od 87.000,00 KM.
3. U obrazloženju odluke SIP BiH naveo je, između ostaloga, da je u dokaznome postupku utvrđeno da je apelant ostvario priloge političkih stranaka Narodna demokratska stranka u ukupnome iznosu od 39.000,00 KM i Demokratska partija – Dragan Čavić u ukupnome iznosu od 45.000,00 KM, a koje su se tijekom 2017. godine financirale javnim sredstvima, čime je prekršio odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o financiranju političkih stranaka. Nadalje, u postupku je utvrđeno da apelant nije vodio poslovne knjige sukladno računovodstvenim propisima, nije uspostavio potpune evidencije o svojim prihodima, rashodima i obvezama, čime je prekršio odredbe čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 1. Zakona o financiranju političkih stranaka. Nadalje, u postupku je utvrđeno da apelant nije godišnje izvješće za 2017. godine podnio na način kako je propisalo SIP BiH, čime je prekršio odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o financiranju političkih stranaka, odnosno utvrđeno je da u obrascima nije pravilno iskazao prihode, rashode i obveze, čime je prekršio odredbe čl. 13., čl. 19., čl. 21., čl. 22. i čl. 24. Pravilnika o godišnjim financijskim izvješćima političkih stranaka.
4. Rješenjem Suda BiH od 8. lipnja 2020. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv odluke SIP BiH od 14. svibnja 2020. godine.
5. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH naveo je da je SIP BiH pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, tako što je razmotrivši izvješće Službe za reviziju financiranja političkih stranaka (u daljnjemu tekstu: Služba) utvrdio da je Služba sačinila konačno izvješće o pregledu godišnjega financijskoga izvješća apelanta za 2017. godinu, te u istome konstatirala da je pregledom utvrđeno da je apelant prekršio odredbe Zakona o financiranju političkih stranaka. Sud BiH istakao da je na temelju toga SIP BiH po službenoj dužnosti zaključkom od 5. prosinca 2019. godine pokrenuo postupak protiv apelant, zbog utemeljene sumnje da je apelant tijekom 2017. godine kršio odredbe Zakona o financiranju političkih stranaka. Sud BiH istakao je da je SIP BiH cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze zajedno, donio odluku kojom je utvrdio da je apelant ostavio zabranjene priloge u iznosu od 84.000,00 KM, nije vodio poslovne knjige na način utvrđen zakonom i drugim propisima, nije podnio godišnje financijsko izvješće, čime je prekršio odredbe čl. 8. st. 1. i čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o financiranju političkih stranaka. Sud BiH istakao je da su neutemeljeni, paušalni i subjektivni navodi apelanta, kojim je, između ostaloga, ukazao da odredbe čl. 8. Zakona o financiranju političkih stranaka ne propisuju zabranu da jedna domaća politička stranka financira drugu domaću političku stranku. Sud BiH istakao je da je odredbom čl. 8. st. 1. toč. g) Zakona o financiranju političkih stranaka propisano da se financiranje političkih stranaka zabranjuje sindikatima, udruženjima i drugim neprofitnim organizacijama koje se financiraju javnim sredstvima, te odredbe čl. 2. istoga zakona kojom je propisano da se političkim strankama smatraju organizacije u koje se građani slobodno i dobrovoljno organiziraju radi sudjelovanja na izborima. Sud BiH je istakao da se prilikom registracije političkim strankama dodjeljuje šifra djelatnosti 94.92., koja se nalazi u grupi djelatnosti članskih organizacija, te da su u tu grupu svrstane djelatnosti sindikata, vjerskih organizacija i ostalih članskih organizacija. Sud BiH naveo je da proistječe da su političke stranke neprofitne organizacije, te da je apelant prekršio odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o financiranju političkih stranaka. Sud BiH istakao je da je SIP BiH kaznio apelanta u minimalnome iznosu propisanome u čl. 20. st. 1. toč. a) Zakona o financiranju političkih stranaka.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio Zakon o financiranju političkih stranaka i druge pozitivnopravne propise, smatrajući „da nije propisano da je zabranjeno da jedna domaća politička stranka financira drugu domaću političku stranku“, te da „sud uzima sebi za pravo da tumači normu materijalnoga prava i na taj način pogrešno primjenjuje materijalno pravo“. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenome činjeničnome stanju i pogrešnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tomu pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Suda BiH, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je pobijana odluka utemeljena na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o financiranju političkih stranaka. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević