Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2383/20 (H. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2383/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2383/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Halid Memić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Halid Memić protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 400019 14 Rsž od 4. ožujka 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Halid Memić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 13. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 400019 14 Rsž od 4. ožujka 2020. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i tuženik („KLAS“ d.d. Sarajevo) je obvezan da apelantu isplati na ime naknade za korištenje godišnjega odmora, na ime razlike plaće zbog neutemeljenoga umanjenja i na ime troškova prijevoza na posao i sa posla, za određeno vremensko razdoblje određene iznose, sa zakonskim zateznim kamatama Nadalje, odbijen je dio tužbenoga zahtjeva apelanta, kojim je tražio da se poništi kao protuzakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 22. listopada 2013. godine, i da se naloži tuženiku da apelantu uspostavi radnopravni status, počevši od 6. studenoga 2013. godine pa nadalje i da mu isplati na ime naknade plaće određeni iznos za vremensko razdoblje od 6. studenoga 2013. godine do 28. veljače 2014. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, sa uplatom obveznih doprinosa na ime mirovinskog i invalidskoga osiguranja za isto razdoblje, kao i da mu na ime razlike plaće zbog neutemeljenoga umanjenja plaća zbog odbitka na ime sindikalne članarine određeni iznos za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2010. godine do 5. studenoga 2013. godine.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud utvrdio da je sukladno odredbama čl. 98. i 99. Zakona o radu (u daljnjemu tekstu: ZOR) i čl. 23. st. 1. toč. 3. i čl. 26. Zakona o vijeću zaposlenika provedena obveza konzultiranja sa sindikatom, tj. da je obaviješten sindikat tuženika o namjeri poslodavca o davanju otkaza apelantu, i da sindikat nije dostavio odgovor. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud utvrdio da apelant nije dostavio dokaze na okolnost da je najmanje pet radnika u istome razdoblju dobilo otkaze, kako bi se mogle primijeniti zakonske odredbe u smislu toga da tuženik mora ponuditi Program zapošljavanja i preraspodjele uposlenika. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud utvrdio u iskazu apelanta, da je sam na kraju tražio da mu se da otkaz o radu, i tražio veći iznos otpremnine, nego što mu pripada, te da mu je na kraju na ime otpremnine isplaćen određeni iznos, te uplaćeni svi doprinosi sa 5. studenim 2013. godine, a što proistječe iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Kantonalni je sud istakao da apelant, u smislu odredbi čl. 7. i čl. 123. Zakona o parničnom postupku, nije dokazao činjenice koje je tvrdio u postupku, vezano za otkaz ugovora o radu, pri tomu cijeneći odredbi čl. 87. st. 2. ZOR i utvrđenu činjenicu da je tuženik u cijelosti ispoštovao zakonsku proceduru prilikom davanja otkaza apelantu. Kantonalni je sud istakao da apelant nije dokazao niti utemeljenost dijela potraživanja umanjenja plaća zbog odbitka na na ime sindikalne članarine, budući da apelant nije dokazao činjenicu da nije član sindikata tuženika, cijeneći pri tomu činjenicu da je odbijanje članarine trajalo više godina.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, a osobito odredbe ZOR i Zakona o vijeću zaposlenika.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je pobijana odluka utemeljena na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZOR i Zakona o vijeću zaposlenika. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2383/20 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio