Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2896/20 (O. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2896/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2896/20, rješavajući apelaciju Omera Mršića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Mršića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 246708 20 Gž od 8. jula 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Omer Mršić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Todić Jelena advokat iz Banjaluke, podnio je 13. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 246708 20 Gž od 8. jula 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant suposjednik sa 25/96 dijela na nekretninama, bliže označenim u izreci prvostepene presude (u daljnjem tekstu: prva predmetna, druga predmetna i treća predmetna nekretnina ili predmetne nekretnine), što su prvotuženi (S.S.), drugotužena (F.R.) i trećetuženi (P.R.T.) dužni trpiti i dozvoliti da se apelant kod nadležnog organa uprave na navedenim katastarskim česticama, a na teret upisanih posjedničkih-suposjedničkih dijelova tuženih, upiše kao suposjednik sa navedenim dijelom, slijedom čega tuženi u posjedovnim listovima ostaju upisani sa suposjedničkim dijelovima, kako je to navedeno u izreci prvostepene presude.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je apelant na osnovu rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjaluci od 31. augusta 1989. godine iza umrlog H.G. upisan kao suvlasnik na predmetnim nekretninama sa 25/96 dijela. Okružni sud je naveo da su pravni prednici tuženih L.B. i M.R. bili upisani na predmetnim nekretninama kao suposjednici u katastarskom operatu uspostavom novog premjera. Okružni sud je naveo da je prvotuženi na drugoj predmetnoj nekretnini upisan kao posjednik sa 1/1 dijela a na trećoj predmetnoj nekretnini kao suposjednik sa 4/8 dijela, na osnovu ugovora o kupoprodaji koji je prvotuženi zaključio 15. maja 1989. godine sa L.B., kao prodavcem, a koje nekretnine su bile i predmet ugovora o doživotnom izdržavanju između istih stranaka od 17. maja 1989. godine, kojim je određeno da nakon smrti primaoca izdržavanja njene (predmetne) nekretnine pređu na prvotuženog. Okružni sud je naveo da su na trećoj predmetnoj nekretnini kao suposjednici upisani prvotuženi sa 4/8 dijela, drugotužena sa 3/8 dijela i trećetuženi sa 1/8 dijela. Okružni sud je naveo da je zaostavština iza M.R. raspravljena (rješenje o nasljeđivanju od 18. marta 2011. godine), pa je na ime bračne tekovine izdvojena 1/2 dijela u korist drugotužene i u tom dijelu je upisana kao posjednik na prvoj predmetnoj nekretnini, a na preostalom dijelu prve predmetne nekretnine su proglašeni zakonski nasljednici drugotužena sa 1/4 dijela i trećetuženi sa 1/4 dijela i s tim dijelovima upisani kao suposjednici. Okružni sud je naveo da tuženi predmetne nekretnine drže u posjedu. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je posjed uvijek vezan za obavljanje faktičke vlasti na stvari (član 70. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima, a sada član 303. st. 1, 2, 3, i 4. Zakona o stvarnim pravima). S obzirom da apelant ni jednu od predmetnih nekretnina ne drži u posjedu, već tuženi dugi niz godina koriste i stanuju u predmetnim nekretninama, Okružni sud je naveo da apelant nema pravnog osnova da tužbenim zahtjevom traži da se upiše kao suposjednik sa 25/96 dijela na predmetnim nekretninama, jer nije dokazao da ima jače pravo na posjed u smislu člana 41. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima, odnosno člana 31. Zakona o stvarnim pravima. Okružni sud je naveo da tuženi predmetne nekretnine nesmetano drže u posjedu i na njima žive, pa apelantu upis u zemljišne knjige ne daje dovoljno osnova da se izvrši promjena u katastarskom operatu na način kako je to tražio u ovoj parnici. Okružni sud je naveo da nije sporno da je apelant upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina, ali da se radi samo o „golom upisu“, te naglasio da se za apelanta ne može reći da je savjestan, pa apelanta ne može da štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, jer se načelo upisa i povjerenja ne smije shvatiti u sasvim apsolutnom smislu, tj. da je za pravne odnose među pojedincima isključivo mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama i da stvarna prava postoje samo ako su upisana u zemljišnim knjigama. S obzirom na apelantov tužbeni zahtjev kojim se traži promjena katastarskog stanja i upis suposjedništva u tri posjedovna lista, Okružni sud je naveo da sud nije nadležan da vrši usaglašavanje starog i novog premjera, već organ uprave (član 10. Zakon o premjeru i katastru). Okružni sud je naveo da se usaglašavanje starog i novog premjera vrši u postupku pred organom uprave i da je u toku postupak izlaganja za predmetne nekretnine pred Komisijom za izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanja prava na nekretninama, PJ Banjaluka, koje nekretnine su upisane u privremeni list nekretnina do pravosnažnog okončanja postupka. Okružni sud je naveo da apelant pogrešno tvrdi da je tužbenim zahtjevom tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina, a da o tom zahtjevu prvostepeni sud nije odlučio, jer iz stanja spisa proizlazi da konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 4. februara 2019.godine apelant nije obuhvatio predaju u posjed spornih nekretnina. Okružni sud je naveo da je to prihvatljivo i opravdano, jer se na predmetnim nekretninama nalaze porodični objekti tuženih u kojima žive preko pedeset godina, a što se i sam apelant uvjerio izlaskom na lice mjesta u prisustvu suda i vještaka. Osnovom navedenog, Okružni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je „dopunio tužbeni zahtjev na način što je tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina, ali da o ovom tužbenom zahtjevu sud nije donio odluku…, te ističe da nije ni tražio usaglašavanje starog i novog premjera, već utvrđivanje činjenice da ima pravo da se upiše kao suposjednik na predmetnim nekretninama. Apelant traži da se na osnovu rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjaluci i njegovog upisa u zemljišnoj knjizi utvrdi da je susposjednik predmetnih nekretnina.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima, Zakona o stvarnim pravima i Zakona o premjeru i katastru, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2896/20 (O. M.) | Sudska praksa | Aktio