Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2553/20 (A. L.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2553/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2553/20, rješavajući apelaciju Adnana Lihića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adnana Lihića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 Pr 058321 20 Pžp od 22. maja 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 Pr 058321 20 Pr od 14. februara 2020.godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Lihić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Mahir Hinović advokat iz Jelaha, podnio je 22. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 Pr 058321 20 Pžp od 22. maja 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 Pr 058321 20 Pr od 14. februara 2020.godine. Apelant je, na zahtjev Ustavnog suda, 12. avgusta 2020. godine dopunio apelaciju.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je, kao odgovorno lice u pravnom licu JKP Rad Tešanj, oglašen odgovornim zbog prekršaja polaganja cjevovoda suprotno uvjetima izdatim u saglasnosti iz člana 59. Zakona o cestama FBiH i izrečena mu novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je naveo da je apelant direktor JP RAD d.o.o. Tešanj, koje je bilo investitor i izvođač radova za postavljanje trase cjevovoda u cestovnom pojasu regionalne ceste na području mjesne zajednice Jelah. Prvostepeni sud je naveo da je za navedene radove izdato odobrenje Kantonalne direkcije za ceste od 26. februara 2019. godine, s tim da su radovi trebali biti okončani i uspostavljeno prijašnje stanje najkasnije do 31. oktobra 2019. godine. Prvostepeni sud je naveo da je, također, izdato odobrenje nadležne općinske službe za urbanizam i građenje od 19. juna 2019. godine, te da je izdato odobrenje Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline od 23. septembra 2019. godine za promjenu regulacije prometa zbog izvođenja radova, tako da su radovi odobreni samo u trotoaru regionalne ceste (tačka 2. odobrenja Kantonalne direkcije za ceste), ali da je JP RAD d.o.o. Tešanj radove izvodilo unutar cestovnog i zaštitnog pojasa. Prvostepeni sud je naveo da je JP RAD d.o.o. Tešanj 24. decembra 2019. godine obavijestio Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove da je angažovao drugog izvođača i da su radovi okončani 20. decembra 2019. godine.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je za postojanje odgovornosti za prekršaj odgovornog lica u pravnom licu neophodno da se odgovorno lice nalazi u određenoj povezanosti sa radnjom izvršenja prekršaja na način da je ta radnja ostvarena uslijed činjenja odnosno propusta odgovornog lica počinjenih pri vršenju njoj povjerenih upravljačkih, rukovodnih ili nadzornih funkcija u pravnoj osobi. Kantonalni sud je naveo da apelant obavlja funkciju direktora pravnog lica JKP Rad Tešanj koje je izvodilo radove na izgradnji trase cjevovoda u cestovnom i zaštitnom pojasu regionalne ceste na području MZ Jelah i snosi dužnost na obavljanje upravljačkih, rukovodnih i nadzornih poslova u pravnom licu. Kantonalni sud je naveo da radnja izvršenja prekršaja, opisana u dispozitivu prvostepenog rješenja, sadržava obilježja prekršaja iz člana 59. Zakona o cestama FBiH, ali da ne predstavlja prekršaje iz čl. 67. i 70. Zakona o cestama FBiH, zbog čega je uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje u pravnoj kvalifikaciji te slijedom toga i u odluci o sankciji tako da se apelantova radnja izvršenja iz izreke prvostepenog rješenja pravno kvalifikuje kao prekršaj iz člana 59. Zakona o cestama FBiH. Kantonalni sud je naveo da je prilikom odlučivanja o vrsti i visini prekršajne sankcije apelantu zbog počinjenog prekšaja imao u vidu da je članom 106. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 6. istog Zakona propisana novčana kazna za predmetni prekršaj odgovornog lica u pravnom licu u rasponu od 500,00 do 3.000,00 KM, te je, uzimajući u obzir težinu počinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima počinjen, stepen prekršajne odgovornosti i da apelant nije do sada prekršajno kažnjavan, zaključio da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem novčane kazne u iznosu od 1.000,00 KM.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2553/20 (A. L.) | Sudska praksa | Aktio